Državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Majda Burić pojasnila je izračun Ministarstva o 45 milijardi kuna gubitka prođe li sindikalni referendum: “Radi se o tome da bi se pomicanjem granice sa 67 na 65 godina povećali rashodi opće države. Tu se stvara minus od 29,468 milijardi kuna. Na prihodovnoj strani opet se stvara minus, s obzirom da je više umirovljenika a manje zaposlenika, od 15,578 milijardi kuna. Ta bi mjera poništila sve pozitivne efekte svih dosadašnjih reformi.”

Kampanja je opravdana

Na pitanje financira li Ministarstvo protureferendumsku kampanju novcem poreznih obveznika, Burić je naglasila da će iz Ministarstva Ustavnom sudu danas biti poslan odgovor. “Dužni smo građanima sve objasniti, ali i predsjednik Suda Miroslav Šeparović rekao je da Vlada ima pravo spotove platiti proračunskim novcem, s obzirom da nema vlastitih sredstava.”

Podsjetila je da je predložena reforma zapravo SDP-ov prijedlog iz 2014. te ocijenila da je govor o predloženih 67 godina samo reciklaža starih tema: “Htjela bih naglasiti i da je ova kampanja informativnog karaktera i provodimo je od listopada prošle godine, zato što je tada zakon bio u prvom čitanju.”

Razlozi sindikata i mladih protiv ovakve reforme

S druge strane, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže: “Mi smo u sindikatima radili jednostavne projekcije na tzv. nultoj poziciji, kao da neće biti nikakvih promjena. S obzirom da se zna koliki je broj prijevremenih umirovljenika, koliko im prosječno nedostaje mjeseci do stjecanja prava na starosnu mirovinu, koliki je iznos mirovine ako bi se prijevremeno umirovljenje kažnjavalo kao do sada, u odnosu na naš prijedlog. Jednako tako i prijelazno razdoblje za žene, koliko i u kojem razdoblju se moraju izjednačiti, na kraju prijelazno razdoblje za sve do 67 godina i kada stupa na snagu cijeli sustav – to je daleko, daleko manje.”

Potpredsjednik Mreže mladih Hrvatske Jakov Kolak naglasio je da su protiv, kako su rekli, tzv. mirovinske reforme. “Protivimo se ovoj reformi koja to nije, nego su mjere štednje na starijim građanima. Vlada pokušava štedjeti zbog svojih neuspjeha, problema koji se događaju na tržištu rada, visoko prekarijatnog rada, tolerancije sive ekonomije i fiktivnih minimalaca i uvođenja drugog stupa mirovinske štednje koji je izazvao velike negativne efekte. Imamo vrlo nisku stopu zaposlenih starijih od 55 godina.

Svi ti problemi neće se riješiti dizanjem granice sa 65 na 67 godina, nego će ljudi, koji su ionako zbog godina ili narušenoga zdravlja teško zapošljivi, dvije godine duže biti socijalni slučajevi ili će se dodatno kažnjavati one koji idu u prijevremenu mirovinu.

“Naime, prema istraživanjima prof. Bađun, ljudi u mirovinu ne idu kako bi uživali u životu, nego ih na to prisiljavaju poslodavci ili narušeno zdravlje.”

Rezultati Vlade i upozorenja sindikata

Burić je zaključila da je Vlada u 2,5 godine svim hrvatskim umirovljenicima podigla mirovine za više od 7,5%. “Na taj ćemo način i nastaviti. Od 1. srpnja ove godine mirovine za naših 250000 najugroženijih umirovljenika povisit ćemo za dodatnih 3%.

Na kraju, mi kao Vlada želimo veće mirovine, održiv mirovinski sustav i održive, odnosno stabilne javne financije.

Jakov Kolak iz Mreže mladih Hrvatska je zaključio: “Informiranje i rasprava, ako se žele voditi, vode se prije nego se zakon donese. Ovakvim izjavama se podcjenjuje narod, kao da smo naivno. Kao da mislimo da je ovaj tip propagande sasvim slučajan, a da nije izabran za obračun sa sindikalnom inicijativom. Pritom, taj tip obraćanja s ekrana nema sugovornika. Ljude se u njihovim domovima želi zastrašiti da će onaj tko se pobuni protiv prijedloga Vlade dovesti do toga da će ispaštati buduće generacije.”

Sever je upozorio da Vlada dogovara dolazak radnika iz Ukrajine i Irana kako bi dodatno snizila cijenu rada te zaključio: “Oni su ti koji ruše Hrvatsku na koljena, a kad nemaju kuda, onda dižu dobnu granicu. Tako će svatko tko ne može raditi do 67. godine otići u prijevremenu mirovinu, a tu ga čeka penalizacija. Onda mu poslodavac nudi posao na četiri sata, pa mu i to država oporezuje. Na kraju, kad je taj radnik bolestan, nema pravo ni na naknadu za vrijeme bolovanja.”