Korizma kao posebno milosno liturgijsko vrijeme nosi i svoje izazove i borbe sa samim sobom, ali i s raznim mislima, napastima i tlačenjima. Koje su to duhovne borbe u životu svakog vjernika? Kako ih prepoznati i kako im se oduprijeti? Koji su plodovi duhovnih bitki i s kime se zapravo borimo? O tome su u jutrošnjim Argumentima govorili p. Sebastian Šujević, vlč. Ivan Grbešić i Domagoj Penava.
P. Sebastijan Šujević, predstavnik duhovnika Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetom i provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, je objasnio kako je duhovna borba borba za spasenje duše koja se događa za svakoga čovjeka, a u temelju je to borba za slobodu svakoga čovjeka odnosno to je borba za slobodu djeteta Božjega i za identitet koji nam, kroz tu borbu, Bog sve više i više otkriva. Te borbe se događaju u našim mislima. Sveti Pavao govori da obučemo “kacigu spasenja” kako bi nas u našim mislima štitio Gospodin, ali one se događaju i na razini naših želja, volje, odluka te tijela. “Cijela osoba se nalazi u toj stvarnosti”, istaknuo je p. Stjepan.
Vlč. Ivan Grbešić, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, je rekao kako danas trebamo biti svjesni da je u tijeku velika borba za spasenje duša, ali i borba za vjernost. U vrijeme bl. Alojzija Stepinca posebno je bio velik udar na vjernost. No, ako smo vjerni Bogu, znamo da nećemo propasti.
Nadalje je istaknuo da nas u duhovnim borbama pali anđeli, koji su odbili služiti Bogu, ometaju jer su svjesni da bismo mi u raju zauzeli njihovo mjesto.
Gledajući Krista, sve naše bitke su dobivene, no gledajući ljudsku našu narav, koja je slaba i ranjena, cijelo vrijeme moramo bdjeti.
P. Šujević je istaknuo: “Gledajući Krista, sve naše bitke su dobivene, no gledajući našu ljudsku narav, koja je slaba i ranjena, cijelo vrijeme moramo bdjeti.” Objasnio je kako nam to pokazuje i činjenica da najčešće padamo na istim grijesima. To nam govori da moramo bdjeti i da ta pobjeda ovisi o našoj predanosti Gospodinu. Niti jedna duhovna bitka ni na jednom području nije gotova dok ne prijeđemo u vječni život.
Nadalje je objasnio kako nas padanje u isti grijeh nakon pokajanja ne čini licemjerima. “To su mjesta naših posvećenja i mi na tom području s Gospodinom rastemo. Kroz padanje i podizanje, kao što je Krist padao i podizao se pod križem, približavamo se Kristu”, rekao je.
Na tom je tragu i Domagoj Penava, član zajednice Injigo, zaključio: “To je jedna konstantna borba i konstantno oslobođenje.”
Vlč. Grbešić je istaknuo kako je važno izbjegavati i grešne prigode. Potreban je rast u vjeri i kreposti.
Govoreći o preduvjetima za duhovni boj pozvao se na sv. Pavla koji piše: “Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.” (Ef 6,10-17)
P. Sebastijan je istaknuo kako sv. Ignacije govori o tri vremena kada nam se te kušnje događaju, a posebno je to u vrijeme kada čovjek iz zla ide u dobro te iz dobra u bolje.
To je jedan put pedagogije.
Na pitanje zašto Bog dopušta Sotoni da nas iskušava, p. Sebastijan je rekao kako nam Sveto pismo govori da Gospodin iskušava one koje ljubi. To je jedan put pedagogije. Otac sa svojom djecom mora nekako postupati. “On vidi u nama ono što mi jesmo i što možemo biti i time nas upućuje na rast i sazrijevanje. Svaka poteškoća je i mjesto veće Božje prisutnosti i milosti”, rekao je. P. Šujević je dodao kako je to način na koji nam Bog daje da idemo u dubinu i ne ostajemo na površini.
On vidi u nama ono što mi jesmo i što možemo biti i time nas upućuje na rast i sazrijevanje.
Vlč. Grbešić je u završnom ohrabrenju poručio da trebamo uvijek biti zagledani u Krista i da se nikada ne smijemo obeshrabriti jer je Bog na našoj strani.
Cijelu emisiju pogledajte ovdje: