Voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prim. dr. Bernard Kaić naveo je da je dosad u Hrvatskoj protiv COVID-a cijepljeno manje od 8000 djece mlađe od 15 godina. Objasnio je to kasnijim početkom cijepljenja djece, ali i percepcijom roditelja o nesigurnosti cjepiva koja nije nužno ispravna.

Na pitanje na čemu se onda temelji preporuka za cijepljenje djece tog uzrasta, prim. Kaić je rekao da se temelji na činjenici da je cjepivo za primjenu u dječjoj dobi registrirano na temelju podataka o djelotvornosti cjepiva u kliničkim istraživanjima, na procjeni Europske agencije za lijekove da korist cijepljenja nadmašuje rizik od cjepiva te činjenici da djeca mogu, iako rijetko, imati teške posljedice.

Razlozi za cijepljenje djece

Majka, odgojiteljica i autorica na portalu “Roditelj odlučuje” Suzana Peša Vučković naglasila je pak da gotovo ništa ne govori u korist cijepljenja djece: “Dosad se pokazalo da djeca nisu pod velikim rizikom od obolijevanja, niti od teških oblika te bolesti. Stoga je potreban samo jedan zdravorazumski pristup tome i pitanje zašto bi podvrgli svoje dijete nečemu što isto tako donosi rizik, a još se ne zna kakav, niti kakve dugotrajne posljedice može ostaviti na dijete. To je jedna potpuno nova tehnologija o kojoj još uvijek nemamo dovoljno znanja niti spoznaja kako može dugoročno utjecati na naš organizam.”

Upitan zašto cijepiti zdravu djecu, prim. Kaić je naglasio da se zdravi cijepe kako ne bi oboljeli te da cjepiva protiv COVID-a imaju odobrenje za hitnu upotrebu. Dodao je da cjepivo jest kratko u upotrebi, ali da se pet ili deset godina ne može čekati.

Na upit je li u pripremi obavezno cijepljenje, primarijus Kaić je rekao da nije, koliko on zna.

Loša komunikacija uzrok je velikih problema

Medijska stručnjakinja Ankica Mamić govorila je o lošoj komunikaciji u kriznoj situaciji: “Nije vođena ozbiljna javnozdravstvena kampanja. A i ta koja se vodila, vodila se pod krivim geslom ‘Misli na druge – cijepi se’. Drugi problem bila je navedena učinkovitost Pfizerovog cjepiva od 94%, što klinička slika ne da nije potvrdila, nego je opovrgnula.”

Pozvala je na nužan dijalog različitih mišljenja te da je od svih uključenih znanstvenika od prvoga trena bilo najpoštenije reći da se trude oko istraživanja, jer nije sramota nešto ne znati, posebno u susretu s nečim nepoznatim. “Međutim, cjepivo ne daje obećani rezultat, a najave o njegovoj efikasnosti nemaju uporišta u iskustvu. A da se postupilo drukčije, lakše bi se gradilo povjerenje u institucije”, zaključila je Mamić.

Peša Vučković dodala je da su cjepiva još u četvrtoj fazi ispitivanja lijeka, a ucjene zbog necijepljenja su pravi signal upozorenja roditeljima. “Djecu se zastrašivalo da će zaraziti bake i djedove, potom su im ‘ukinuti’ socijalne kontakte i nametnuta online nastava. Tako im je ugroženo i mentalno zdravlje, koje se tek sada stidljivo spominje”, upozorila je Peša Vučković.

Što je s nuspojavama?

Posebna su tema bila prijave nuspojava nakon cijepljenja. Peša Vučković je podsjetila da su liječnici i moralno i zakonski obavezni prijaviti svaku nuspojavu. “Međutim, poznato je da se nuspojave loše prate, odnosno da se prijavljuje 1%, ili maksimalno 10% nuspojava, a sam sustav prijave u HALMED je jako kompliciran. Usto, praktički se ne priznaje povezanost cjepiva i nuspojava nakon cijepljenja”, rekla je Peša Vučković.

Primarijus Kaić je zaključio da se sve prijave istražuju, a ponekad se ne može doći do jednoznačnog zaključka. “Ali ne postoje nuspojave koje se zanemaruju. Nemamo najnovije podatke o učinkovitosti cjepiva, ali čini se da je onako kako se navodi u literaturi – dobro sprječava teške, a nešto slabije sprječava lakše slučajeve.”