"Stepinac je velikan koji je bio stijena u prevrtljivim vremenima", poručio je mons. Juraj Batelja tijekom predstavljanja autorske publikacije "Alojzije kardinal Stepinac - Duhovna oporuka" u župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Medviđi na kraju mise na zavjetnu svetkovinu Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja.
Mons. dr. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, predstavio je svoju autorsku publikaciju “Alojzije kardinal Stepinac – Duhovna oporuka” u župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Medviđi na kraju mise na zavjetnu svetkovinu Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u četvrtak 29. kolovoza. U izdanju Postulature blaženoga Alojzija Stepinca, u toj publikaciji prvi put priređenoj i na povijesno kontekstualan način sabranoj za javnost, dr. Batelja donosi tekst Stepinčeve duhovne oporuke i preslik njenog originala, pojašnjava kontekst njenog nastanka i iznosi arhivski dokumentirane, datirane situacijske podatke s citatima bl. Stepinca.
“Stepinac je velikan koji je bio stijena u prevrtljivim vremenima”, poručio je mons. Batelja, podsjetivši na riječi Stepinca: “Ako za istine vjere treba ići u zatvor, idemo. Ako na križ, neka nas razapinju. Ako pod mač, neka sijeku glavu kao svetome Ivanu. Da smo htjeli izdati Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali državna i partijska odlikovanja. Mene je tješila Isusova riječ, ‘Što bi vrijedilo sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti?'”.
Dr. Batelja je naveo da je Stepinac napisao tri oporuke. Prva oporuka je tiskani obrazac pod naslovom “Duhovni ugovor s Gospodinom Bogom našim i posljednja volja duše” koju je potpisao 26. srpnja 1939. Jedan njen primjerak čuvan je u Tajnom arhivu zagrebačkih nadbiskupa, a drugi je s njime pokopan, po želji Stepinca. Druga oporuka, čiji je tekst u knjižici koju je dr. Batelja podijelio vjernicima u Medviđi, naziva se “Duhovna oporuka” i započinje obraćanjem ‘Mojim dragim dijecezanima’. Nju je kardinal potpisao 28. svibnja 1957. u Krašiću. U trećoj oporuci, koju je potpisao 9. listopada 1959., kardinal iznosi svoju posljednju volju o određenim predmetima koje je dobio na dar.
Vrhunac emotivne dotaknutosti koji je mnogima orosio oči bio je apel mons. Batelje kad je ohrabrio i podržao Medviđare da ostanu u svom mjestu. Poručio je da se Hrvatska ne brani samo u Zagrebu, nego u svakom, i najmanjem mjestu u domovini, u mjestima diljem Hrvatske koja su mnogima nepoznata, a iznijela su ključnu ulogu u obrani u ratu, u podnošenju žrtve i stradanju i u srbijanskoj agresiji na Hrvatsku 1990-ih.
Predstaviti Stepinčevu oporuku u povijesno stradalom i mučeničkom mjestu kao što je Medviđa ima težinu i poruku jer Stepinac kao osoba i Medviđa kao mjesto sabiru i predstavljaju tešku povijest hrvatskog naroda i progon Katoličke Crkve. I Medviđari su, kao i uvelike Hrvatska, raseljeni diljem svijeta. Ali oni koji su ostali jesu otporni i čvrsti kao stijena kakvih je puno u kamenom i zelenom krajoliku Medviđe, predani zagovoru svoga zaštitnika Ivana Krstitelja i sa župnikom Krešom Ćirkom zagledani u hrvatskog mučenika, bl. Stepinca.
Sveti Ivane od Usika, bl. Alojzije Stepinče, molite za nas! Čitajte blaženikovu oporuku, sačuvajte kutak domovine i svetu vjeru Isusovu, potaknuo je mons. Batelja.
Okolnosti u kojima je Stepinac pisao Duhovnu oporuku sažimaju se u riječi naroda koji je govorio: “Krašić je koncentracijski logor, a župni dvor u Krašiću tamnica”. U oslikavanju tih neprilika, dr. Batelja u knjižici navodi kardinalove riječi koje je u sužanjstvu pisao ljudima u Crkvi.
“Ali popuštanja sotoni nema i ne može biti, pa ni uz cijenu života. A komunizam je inkarnirani sotona, sav izgrađen na laži i krvi pobijenih milijuna ljudi. Bila bi vječna sramota i neoprostiv grijeh da mu popustimo, kad znamo da ne odustaje od svog konačnog cilja, istrjebljenje vjere u Boga… Ali kod svih nevolja ne zaboravite moliti za naše ljute neprijatelje, da im Bog otvori oči i vrate se na put istine i spasa”, piše Stepinac 1955. s. Tereziji Jadro, provincijalki Karmelićanki BSI.
Prve primjerke publikacije Duhovna oporuka mons. Batelja uručio je umirovljenom šibenskom biskupu Anti Ivasu koji je predvodio misno slavlje na kraju kojeg je predstavljena Oporuka, generalnom vikaru Zadarske nadbiskupije Josipu Lenkiću da je preda nadbiskupu Želimiru Puljiću te baki Peki Zelić, 98-godišnjoj vjernici koja ima 104 potomka. Rodom je iz Popovića, uvijek s krunicom u ruci, odjevena u narodnu nošnju svoga kraja i redovito pohodi brojna zavjetna misna slavlja diljem Zadarske nadbiskupije.
Darujući osobno Oporuku baki Peki, hodočasnici mnogih svetišta i moliteljici za Crkvu, Papu i svećenike, mons. Batelja simbolično je poručio da je vjera takvih ljudi uvelike sačuvala Crkvu i domovinu, da takvi ponizni molitelji zagovorno uzdižu k Bogu potrebe naroda, oživotvorujući Stepinčevu poruku: “Sve će proći, ali Bog ostaje i Crkva Božja”.