Republika Hrvatska obilježava 33. godišnjicu konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora, ali ovaj nas praznik podsjeća i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.
Na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. pobijedio je HDZ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, osvojivši 42 posto glasova i 60 posto zastupničkih mandata. Predsjedništvo HDZ-a uputilo je poziv “čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu te svim građanima Hrvatske da 30. svibnja 1990, dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave svečano, ponosno i dostojanstveno”.
Tijekom radnog dijela sjednice izabrana je Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.
Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji
Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Te 1990. dr. Tuđman obratio se zastupnicima u Hrvatskom saboru nadahnutim govorom i zahvalio na povjerenju na časnoj i odgovornoj dužnosti:
Želim se prije svega zahvaliti uime Predsjedništva Hrvatske i u svoje osobno ime na povjerenju što ste nam ga očitovali izborom na ovu časnu i odgovornu dužnost. Usudio bih se, štoviše, reći i najodgovorniju dužnost jer ona obvezuje na čuvanje i zastupanje, jačanje i osiguranje punoga suvereniteta hrvatskoga naroda i neokrnjivih sloboda i građanskih prava svih državljana Hrvatske. U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu da u gotovo četrnaeststoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata, ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskog narodnog života nije bila tako izravno očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora. Tijekom svih tih dugih stoljeća i tegovne nam povijesti hrvatski državni sabor bio je čuvarom hrvatskog nam državnog suvereniteta s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941. hrvatskog naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnog poretka i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena, jamstvom sloboda i prava građana te općeg civilizacijskoga napretka.
Štovani zastupnici, velebnom pobjedom demokracije koja je omogućila saziv i ovakav sastav hrvatskoga sabora stvorena je takva duhovna klima da gotovo zahtijeva svečarske, velike riječi. Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zaraće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost daleko smo od svake dvojnosti i pesimističkog malodušja. Iako smo dosada prešli kratki dio puta u parlamentarnu demokraciju bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj, civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.
Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.
Događanja su toga dana, 30. svibnja 1990, kada je rođen demokratski Hrvatski sabor, započela svečanom svetom misom u Zagrebačkoj katedrali, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, a na kojoj je bio cijeli tadašnji vrh Hrvatske demokratske zajednice, predvođen predsjednikom, dr Franjom Tuđmanom. Kardinal Kuharić pred prepunom je katedralom, među ostalim, rekao: Mi biskupi s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački Hrvatski sabor i nova vlada javna je molitva crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.
Kardinal Kuharić je 30. svibnja 1990. u Zagrebačkoj katedrali u propovijedi rekao:
Poštovani izabrani sabornici, cijenjeni kandidati za novu hrvatsku Vladu, dragi vjernici, braćo i sestre u Isusu Kristu, mi župnici s područja Republike Hrvatske preporučili smo svećenicima da ovih dana slave misu u svojim župskim zajednicama za domovinu. Ovo euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali upravo na dan kad se konstituira višestranački hrvatski Sabor i nova Vlada javna je molitva Crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha Svetoga.
Ima u povijesti naroda tako važnih događaja i odlučnih trenutaka koji su prekretnica u narodnom životu i koji opet usmjeruju jedno novo razdoblje, mijenjaju tijek zbivanja pa se takve promjene s pravom ocjenjuju u svom značenju kao povijesne. Što se dogodilo? Od Baltičkog do Jadranskog mora podigao se nenadano, neočekivanom snagom u narodima i državama istočne Europe val tako dubokih promjena sistema kad su mnoštva progovorila iz svoje nutrine i otvorila svoje potisnute misli i skrivene težnje za slobodom. Tako se dogodila sloboda. Dogodio se prijelaz iz jednostranačkog sistema u sistem višestranačke parlamentarne demokracije. Taj val nije mimoišao ni Hrvatsku.
Danas će u starodrevnu sabornicu ući, nakon dugog razdoblja, na tajnim izborima slobodno izabrani sabornici s različitim programima da svi zajedno s dobrom voljom traže rješenja teških problema sadašnjice. Hrvatski narod i svi građani Hrvatske birali su svoje predstavnike kojima povjeravaju odgovornost za svoju budućnost i brigu za ostvarenje svih opravdanih težnji da se izgrađuje društvo na zdravim temeljima pravednosti, istine i slobode. Da se odnosi među ljudima i narodima izgrađuju na ravnopravnosti i poštovanju za život u miru i dostojanstvu svakog čovjeka. Da se ostvaruje duhovni, moralni, kulturni, ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina.
Hrvatski je narod velikom većinom izabrao program i od nosilaca nove vlasti očekuje mudro i razborito vodstvo, da Hrvatska bude uistinu pravna država, zajamčenih ljudskih prava i sloboda, za sve njezine stanovnike bez obzira na nacionalne, vjerske i političke razlike. Odgovornost je velika, velika je mudrost potrebna i za svjetovnu vlast poticajna je Isusova riječ da oni koji su prvi po odgovornosti za zajednicu budu poslužitelji, sluge.
Razumljivo je da je tako važan događaj i uzrok radosti koja ispunja srca mnogih sinova i kćeri hrvatskog naroda u domovini i tuđini. Željeli bismo da se s nama raduju svi građani Hrvatske, i da svi budu raspoloženi surađivati iskreno i savjesno, da svima bude dobro. Da svi žive u slozi i povjerenju. Ljudski se odnosi grade raspoloženjem srca i ispravnom savješću da svi žele dobro svima i da svi nastoje činiti dobro svima. Neka umru sve mržnje, neka se isprave nepravde, neka budu sigurni naši putevi i iskreni naši susreti. Neka svane dan pomirenja nadahnut istinom i ljubavlju.
Svim vjernicima preporučamo da trajno mole za mir i blagostanje domovine. Neka našu molitvu za Božji blagoslov novom Saboru i novoj Vladi prati zagovor presvete Bogorodice, duhovne majke svih ljudi i Nebeske Kraljice svih naroda. Njoj naši pradjedovi u starodrevnom svetištu remetskom dadoše naslov fidelissima advocata Croatiae, najvjernija odvjetnica Hrvatske. Tako neka bude. Amen.
Sabornica je tog 30. svibnja 1990. bila pretijesna za sve zastupnike i goste. Uzvanici, poput kardinala Franje Kuharića i predsjednika Islamske vjerske zajednice Šefka Omerbašića, sjedili su u prvom redu, bili su tu i predstavnici diplomatskog zbora i brojni novinari. Među njima je bio Dubravko Grakalić, danas novinar Glasa Istre, a te 90-e bio je mladi novinar Vjesnikove press agencije.
“Bila je strašno velika gužva no atmosfera je bila svečana. Ispred Sabora se okupilo nekoliko desetaka ljudi koji su pjevali “Vilo Velebita”, “Ustani bane” i druge pjesme koje su do tada bile zabranjene. Nikad u Saboru više nije bilo takvog trenutka”, prisjetio se Grakalić i dodao: “Sjećam se i da je Tuđman izašao ispred zgrade Sabora kad se dizala zastava i malo su mu oči zasuzile. Stipe Mesić se družio sa emigracijom; s ljudima koji su nama tada bili potpuno nepoznati. Nije bilo nikakvih incidenata; sve je prošlo vrlo civilizirano, bez obzira na veliku gužvu”, rekao je Grakalić.
Novoizabrani zastupnici spustili su se, predvođeni dr. Tuđmanom na središnji zagrebački trg, na kojem je pred desecima tisuća građana održana manifestacija u režiji Antuna Vrdoljaka. Uslijedio je svečani ulazak u Banske dvore, u kojima je dr. Tuđman održao svečani prijem.