Tema ovodišnjeg Svjetskog dana molitve za brigu o stvorenju koju je odabrao papa Franjo, jest „Sjeme mira i nade“. Naviještajući Kraljevstvo Božje, Isus je često koristio sliku sjemena.

Kako se približavalo vrijeme njegove Muke, tu je sliku primijenio na sebe, uspoređujući se sa zrnom pšenice koje mora umrijeti da bi donijelo plod (usp. Iv 12,24).

Sjeme je zakopano u zemlju i tamo, na naše čuđenje, život niče, čak i na najneočekivanijim mjestima, ukazujući na obećanje novih početaka.

Možemo pomisliti, na primjer, na cvijeće koje niče uz naše ceste iz sjemena koje je tamo gotovo slučajno palo. Kako to cvijeće raste, ono posvjetljuje sivi asfalt i čak uspijeva probiti njegovu tvrdu površinu.

U Kristu smo i mi sjeme, i to „sjeme mira i nade“.

Foto: Vatican Media

Prorok Izaija nam govori da Duh Božji može pretvoriti suhu i isušenu pustinju u vrt, mjesto odmora i spokoja.

Njegovim riječima, „duh s visine izliće se na nas i pustinja će postati plodonosno polje, a plodonosno polje šuma. Pravda će prebivati ​​u pustinji i pravednost će ostati u plodonosnom polju. Djelo pravednosti bit će mir, a djelo pravednosti tišina i pouzdanje zauvijek. Moj će narod prebivati ​​u mirnom prebivalištu, u sigurnim stanovima i na tihim počivalištima“ ( Iz 32,15-18).

Ove riječi proroka pratit će „Vrijeme stvaranja“, ekumensku inicijativu koja će se slaviti od 1. rujna do 4. listopada 2025.

Zasad se čini da nismo u stanju prepoznati da uništavanje prirode ne utječe na sve na isti način.

Kada se pravda i mir gaze, oni koji najviše pate su siromašni, marginalizirani i isključeni. To vidimo u poljoprivrednim područjima i šumama prepunim mina, politici „spaljene zemlje“, sukobima oko izvora vode i nejednakoj raspodjeli sirovina, što kažnjava siromašnije nacije i potkopava samu društvenu stabilnost.

Ove različite rane posljedica su grijeha.

Sada je vrijeme da riječi popratimo djelima.

Živjeti naš poziv da budemo zaštitnici Božjeg djela bitno je za život u krepostima; to nije izborni ili sporedni aspekt našeg kršćanskog iskustva.

Foto: Vatican Media

Radeći s ljubavlju i ustrajnošću, možemo posijati mnoge sjemenke pravde i tako doprinijeti rastu mira i obnovi nade.

Može proći godina da ova biljka donese prve plodove, godine koje, sa svoje strane, uključuju cijeli ekosustav sastavljen od kontinuiteta, vjernosti, suradnje i ljubavi, posebno ako ta ljubav odražava Gospodinovu vlastitu samopožrtvovnu Ljubav.

Među inicijativama Crkve koje su poput sjemena posijanog na ovom polju, spomenuo bih projekt Borgo Laudato Si’ koji nam je papa Franjo ostavio u Castel Gandolfu.

To je sjeme koje obećava donijeti plodove pravde i mira, te obrazovni projekt o integralnoj ekologiji koji može poslužiti kao primjer kako ljudi mogu živjeti, raditi i graditi zajednicu primjenjujući načela enciklike Laudato Si’ .

Molim se da nam Svemogući Bog u izobilju pošalje svog „Duha s visina“ ( Iz 32,15), kako bi ovo sjeme, i drugo slično njemu, moglo donijeti obilnu žetvu mira i nade.