Prijepodnevna liturgija Velikoga četvrtka podsjeća na važnost svetih ulja koja se koriste u slavljima sakramenata. Ta ulja, pomno čuvana u posebnim posudama, imaju duboku liturgijsku i simboličku vrijednost te su neizostavan dio sakramentalnog života. Njihova tradicija seže stoljećima unazad, a puno značenje očituje se u slavlju obreda u kojem se i primjenjuju, donosi Zagrebačka nadbiskupija.

Sveta ulja

Sveta ulja – krizma, katekumensko i bolesničko – kako im i samo ime govori, imaju i svoju posebnu namjenu. Krizma, mješavina maslinova ulja i balzama, posvećuje se na Veliki četvrtak prijepodne (Misa posvete ulja) i koristi se u sakramentima krštenja, potvrde i svetoga reda. Katekumensko ulje služi za pomazanje onih koji se pripremaju za krštenje, dok se bolesničko ulje upotrebljava u sakramentu bolesničkog pomazanja.

U Starom zavjetu ulje se koristilo za pomazanje kraljeva, svećenika i proroka, što je označavalo dolazak Pomazanika – Krista. Kršćanska liturgija preuzela je ovaj običaj, te se sveta ulja koriste u sakramentima kao znak duhovne snage i milosti. Rani kršćani pomazivali su novokrštenike uljem kako bi simbolizirali njihovo primanje u zajednicu vjernika. Pomazanje bolesnih također ima duboke korijene u kršćanskoj povijesti – još u Jakovljevoj poslanici spominje se kako prezbiteri pomazuju bolesnike uljem u ime Gospodnje.

Mjesto čuvanja svetih ulja kroz povijest je imalo poseban značaj. Nekada su se ulja pohranjivala u bogato ukrašenim ormarićima unutar crkve, najčešće blizu krstionice, dok su se u srednjovjekovnim katedralama čuvala u kamenim spremištima unutar sakristije, od kojih neka postoje i danas. S vremenom su se razvile i prijenosne (manje) posude koje su svećenici koristili prilikom pastoralnih posjeta bolesnicima i umirućima.

Posude za sveta ulja izrađene su od plemenitih metala poput srebra i zlata te često nose gravure koje označavaju njihovu namjenu. Iako suvremeni oblici mogu uključivati i jednostavnije materijale poput nehrđajućeg čelika ili stakla, njihova temeljna uloga ostaje ista – dostojanstveno čuvanje svetih ulja kao važnog dijela liturgijskog života Crkve.

Riznica Zagrebačke katedrale i sveta ulja

U Riznici se danas čuva nekoliko liturgijskih posuda koje su namijenjene za pohranu svetih ulja, a svaka od njih svjedoči o dugoj tradiciji i neprekidnom kontinuitetu sakramentalnog života.

Među njima se izdvaja najstarija sačuvana posuda iz 1500. godine, a djelo je nepoznatog majstora. Ovaj iznimno vrijedna posuda koja ne odražava samo visoku razinu obrtničke i umjetničke vještine svog vremena, već nosi i duboku liturgijsku te povijesnu vrijednost.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Posuda je izrađena u obliku cilindra, s poklopcem i ručkom, te svojim oblikom i detaljima svjedoči o majstorskoj obrtnici i pažnji posvećenoj liturgijskim predmetima. Na gornjoj polovici trupa nalazi se okrugli medaljon u kojem su u dva horizontalna pojasa ugravirani tekstovi napisani gotičkom majuskulom: CRI CMA (Chrisma), što označava ulje krizme.

Herman Bolle i vrčevi za sveta ulja

Liturgijske posude koje se danas koriste u Misi posvete ulja potječu iz različitih vremenskih razdoblja, no posebno mjesto među njima zauzimaju posude za sveto ulje izrađene 1909. godine prema nacrtima Hermanna Bollea, uglednog arhitekta njemačkog podrijetla. Njegovo djelovanje ostavilo je neizbrisiv trag u sakralnoj arhitekturi, a osobito u obnovi i preoblikovanju zagrebačke katedrale nakon potresa 1880. godine. Kao ključna osoba u neogotičkoj restauraciji katedrale, Bolle je pažljivo osmišljavao svaki element interijera, nastojeći postići savršen sklad između umjetničke estetike i liturgijske funkcionalnosti.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Njegov doprinos vidljiv je u oblikovanju glavnog neogotičkog oltara, remek-djela koje odražava visoku razinu obrtničke izrade i estetske profinjenosti. Kao osnivač i voditelj zagrebačke Obrtne škole, osigurao je da se u katedrali primijene najviši standardi umjetničke obrade materijala. Osim oltara, osmislio je i niz drugih liturgijskih elemenata, poput bogato ukrašenih ispovjedaonica, raskošne nadbiskupske katedre, željezne ograde s ukrasnim svjetiljkama koje okružuju oltare, te različite liturgijske posude koje su ostale trajno obilježje njegove umjetničke vizije.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Vrčevi za sveto ulje, izrađeni prema njegovim nacrtima, predstavljaju vrhunac umijeća sakralne obrtničke izrade. Vrčevi su izrađeni od srebrne legure, visoki 42 centimetra, s bazom promjera 21 centimetar. Njihov cilindrični oblik, koji se postupno sužava prema vrhu, osigurava elegantnu formu i stabilnost. Okrugle baze dodatno doprinose sigurnosti pri korištenju, dok precizno oblikovani izljevi s čepovima pričvršćenima lančićima jamče zaštitu sadržaja i sprječavaju prolijevanje svetog ulja.

Posebna estetska vrijednost ovih vrčeva očituje se u njihovim ukrasima. Površina im je oplemenjena tehnikom prikucane oplate, koja stvara istaknuti četverolisni medaljon s ugraviranom godinom izrade, 1909. godine. Osim toga, na svakoj strani medaljona nalaze se slova O.C., C.I. i CH., čije značenje upućuje na sveto ulje koje se u njima nalazi (katekumensko, bolesničko ili krizma).

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Donji dio trupa vrčeva dodatno je ukrašen neogotičkim motivima četverolista, izrađenim tehnikom proboja, što doprinosi dojmu profinjene elegancije. Kombinacija funkcionalnosti i umjetničke izvrsnosti čini ove vrčeve ne samo vrijednim liturgijskim predmetima već i neprocjenjivim dijelom kulturne i sakralne baštine Zagrebačke nadbiskupije.

Njihova izrada svjedoči o vremenu u kojem su nastali, o vještinama i predanosti majstora obrtnika te o neiscrpnoj viziji arhitekta Hermanna Bollea, čiji rad i dalje ostaje prisutan u duhovnom i umjetničkom identitetu katedrale i njezine liturgijske opreme.

Zaključak

Na Misi posvete ulja (Veliki četvrtak prijepodne), biskup blagoslivlja i posvećuje nova sveta ulja koja se potom dijele po župama.

Obred posvete ulja bogat je molitvenim izričajima i simbolikom, te tako podsjeća vjernike na važnost sakramentalnog života i Božje prisutnosti u njihovim životima. Nakon posvete i blagoslova ulja, ona se svečano prenose u župne crkve gdje se pohranjuju na dostojanstvena i prikladna mjesta.

Tijekom stoljeća, posudice za sveto ulje mijenjale su se u dizajnu i materijalima, ali njihova osnovna funkcija i simbolika ostale su nepromijenjene. One predstavljaju trajnu vezu između vjernika i Božje milosti, pružajući fizički znak duhovne stvarnosti.
U mnogim katedralama i samostanima diljem svijeta nalaze se i drevne posudice za ulje koje svjedoče o dugoj povijesti i kontinuitetu liturgijske prakse. Njihova izrada, često bogato ukrašena simbolima križa, golubice ili svetaca, odražava poštovanje prema svetim sakramentima i važnost koju Crkva pridaje svetim uljima.

Njihova uporaba u Velikom tjednu i tijekom cijele liturgijske godine podsjeća vjernike na neprekidnu prisutnost Božje milosti u svakodnevnom životu i na svetu tradiciju koja povezuje Crkvu tijekom vjekova.