Blaženi Lojze (Alojzij) Grozde rođen je 27. svibnja 1923. kao izvanbračno dijete. Mučen je zbog vjere u Krista 1. siječnja 1943., u dobi od samo 19 godina. Zaštitnik je učenika, studenata i pjesnika.
Blaženi Lojze (Alojzij) Grozde rođen je 27. svibnja 1923. u Zgornjim Vodalama (župa Tržišče, općina Sevnica, Dolenjska) kao izvanbračno dijete u siromašnoj seljačkoj obitelji.
Kad su Lojzetu bile četiri godine, njegova majka Marija se udala i napustila ga. Lojze je ostao živjeti s tetkom Ivankom koja ga je učila marljivosti i pobožnosti. Kad su vidjeli da napreduje u školi, majka i očuh postali su pristupačniji.
Nakon četiri razreda osnovne škole Lojze se nastavio školovati u ljubljanskoj gimnaziji, a njegova teta Ivanka zaposlila se u Ljubljani kao služavka. Dobrotvori su joj pomagali pa je Lojze mogao redovno pohađati školu. Stanovao je u katoličkom đačkom zavodu „Marijanišče“ i pohađao klasičnu gimnaziju.
Bio je odličan učenik, a isticao se kao darovit pjesnik.
Foto: Župa sv. Nikole Jastrebarsko
Postao je član, a kasnije i vođa učeničke Katoličke akcije te surađivao u zavodskoj zajednici Marijine družbe. Svakodnevno je odlazio na svetu misu i primao svetu pričest.
Posljednje godine Lojzetovog gimnazijskog školovanja počeo je Drugi svjetski rat.
Bilo je vidljivo da Lojze nakon gimnazije želi poći na bogosloviju. Nije se želio baviti politikom ni tražiti pravdu oružjem, nego se htio posvetiti obraćenju grešnika uvjeravanjem, molitvom i žrtvom.
Za vrijeme božićnih školskih praznika, u petak, na Novu godinu, 1. siječnja 1943., Lojze je želio posjetiti rodni dom iako su ga upozoravali da tamo vlada nasilje. Najprije je toga dana bio na misi u cistercitskom samostanu Stična (općina Ivančna Gorica). Zatim se uputio vlakom iz Ivančne Gorice do Trebnjega.
Šuma/ Foto: Unsplash
Tamo je doznao da vlakom ne može dalje jer je pruga bila prekinuta. Presjeo je na drugi vlak, ali je u Mirni morao sići s vlaka jer ga je tamo uhitila partizanska straža.
Kod njega su našli latinsku misnu knjižicu, knjigu duhovnih pobuda Tome Kempenca „Nasljeduj Krista“ i knjižicu o Majci Božjoj Fatimsku. Odveli su ga u obližnju gostionicu gdje su ga ispitivali, a nakon toga u obližnjoj šumi brutalno mučili i ubili.
Jedina njegova krivnja bila je posjedovanje vjerske literature i članstvo u Katoličkoj akciji.
Dakle, Mučen je zbog svoje ljubav prema Isusu Kristu i Majci Božjoj.
Tri sata kasnije partizani su strijeljali i bogoslova Janeza Hočevara koji je za blagdane htio obići svoje rođake u obližnjem Šentrupertu.
Mjesec i pol kasnije njegovo tijelo je pronađeno neraspadnuto.
Lojzetovo neraspadnuto tijelo s tragovima strašnog mučenja pronašla su 23. veljače 1943. djeca koja su u šumi brala visibabe.
Prevezen je u Šentrupert gdje je nadležno povjerenstvo napravilo zapisnik, a mučenikovo tijelo pokopano je na šentrupertskom groblju.
Mozaik na Zaplazu i relikvija/ Foto: Družina/ Jože Potrpin
Vijest o mučenju i ubojstvu nevinog maturanta među ljude je unijela uzbunu i duboko potresla njegove školske kolege, profesore, poznanike i prijatelje. Vođa njegovih mučitelja počinio je točno četiri godine nakon Lojzetove smrti, 1. siječnja 1947., samoubojstvo (zaletio se autom pod vlak).
Papa Ivan Pavao II. prilikom prve posjete Sloveniji (16 –19. svibnja 1996.) dvaput je spomenuo Lojzeta Grozde. Rekao je:
„Sluga Božji Lojze Grozde je samo jedna od bezbrojnih nevinih žrtava komunizma, koje visoko dižu palmu mučeništva kao neizbrisivu uspomenu i opomenu. Bio je Kristov učenik.“
Bio je Kristov vjerni učenik i mučenik.
Lojze Grozde proglašen je blaženim 13. lipnja 2010. na Slovenskom euharistijskom kongresu u Celju pred 40 tisuća vjernika, a u ime papa Benedikta XVI. proglasio ga je državni tajnik Tarcisio Bertone. Nakon Antona Martina Slomšeka Lojze je drugi slovenski blaženik. Zaštitnik je učenika, studenata i pjesnika.