„Ove je godine 80. obljetnica stradanja na ovome mjestu i 35. obljetnica hodočašća i zajedništva ljudi koje ovamo vodi vjera ili ljudska sućut, ili pak potreba ukazivanja na neshvatljivu okrutnost komunističke ideologije i nužnost upozoravanja na posljedice koje je sa sobom donijelo i posijalo otajstvo zla i prešućivanje partizanskih zločina u hrvatskome društvu“, podsjetio je zagrebački pomoćni biskup.

Dodao je da posljednjih 15 godina misu predslavi jedan od biskupa Zagrebačke metropolije jer su uvidjeli „da je potrebno snažnije naglasiti poteškoće raznih podjela, napetosti, nepravda u hrvatskome društvu – jer se ne želi suočiti sa zločinima komunizma“.

Tumačeći čitanja 12. nedjelje kroz godinu rekao je da „Krist nije netko koga trebam razumjeti, nego netko tko me privlači, tko me zahvaća.

Križ nije dan da bismo ga razumjeli, nego da se za njega uhvatimo, uz njega privinemo, na njega oslonimo.“

Tako gledajući, mnogo toga ne stane u uobičajene obrasce, a život nije moguće ograničiti na slova, riječi ni naše djelomične uvide. Tako ni za zločin na Jazovki ne postoje ljudski obrasci, nema predviđenih i pripremljenih odgovora.

Stoga „treba promijeniti, proširiti upitnike i usuditi se napisati istinu koja nam je dostupna, koja nas poziva da ju prihvatimo, njegujemo i dajemo prostora da otvara šire obzore, osobito obzore vječnosti. Samo iz objave otajstva vječnosti nastaju dobri plodovi u zemaljskoj prolaznosti.“

Autor – nepoznat

Kako bi to pojasnio, biskup se poslužio Registrom kulturnih dobara Republike Hrvatske u koji je Masovna grobnica Jazovka upisana kao zaštićeno, nepokretno, pojedinačno kulturno dobro. Registrirana je kao memorijalna građevina, ali autor nije imenovan. „Netko bi u prvi mah mogao pomisliti da je to zbog toga jer se radi o špilji, o jami te bi se moglo pojaviti svjetonazorsko pitanje o tvorcu tih čudesnih špiljskih oblika. Za nas vjernike je to u konačnici Bog Stvoritelj. Za nekoga bi to bila neka sila ili kako se običava reći – Majka priroda.“

Međutim, to nije slučaj jer je kao vrijeme nastanka navedeno: „1943. g.n.e. – 1945. g.n.e.“

„Tada je autorstvo itekako poznato, ali u tome sažetku nije napisano. Za nas je to djelo zlo-djelo i taj je čin – zlo-čin.“

Nedostatak naznake autorstva neobičan je i jer je u opisu jasno navedeno da su egzekucije vojnika i civila „počinili pripadnici Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ-a) u vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata“.

„Budući da su se, nakon Drugoga svjetskog rata, pobjednici hvalili svojim postupcima u obećavanju i izgradnji boljega, komunističkoga društva, pri čemu su isticali potrebu onesposobljavanja neprijatelja na bilo koji način u ime njihove ideologije bez Boga i savjesti – nastavio je mons. Šaško – bilo bi za očekivati da su se autori hvalili i takvim djelima. Ali, nije bilo tako. Štoviše, držali su u strahu i pokornosti sve koji su nešto znali o autorstvu.“

U 35 godina komemoriranja na Jazovku nisu „dolazili najviši čelnici hrvatske države ni oni koji su stvarni sljednici komunističkih nalogodavaca i izvršitelja. Svatko se može pitati zašto je tomu tako. Pa to je dio njihove baštine, njihovo nasljeđe koje bi trebali razmatrati, raščlanjivati, s njime se barem suočiti.“

„A partizanska i komunistička kultura ostavila je nepregledan broj takvih mjesta za koja se zna ideološko, a za neka i stvarno autorstvo. Međutim, to nema nikakvoga stvarnog odražaja na naše društvo koje vapi za istinom, za prepoznavanjem putova obnove u tami nejasnoća i za oduševljenja u vremenu prijevara, umora i malodušja.“

„Poziv da uzmemo svoj križ nije poziv da se trpi još više“

„Mi kao vjernici, kao kršćani, kao katolici, nismo niti želimo biti sljednici, nositelji ni promicatelji nijedne ideologije koja zatire ljudskost i ljudsko dostojanstvo“, istaknuo je predslavitelj.

„Ali, ostajemo osjetljivi, sa svim svojim ograničenostima, sa svojim pogrješkama i grijesima. Stoga smo ponovno ovdje, jer nam je stalo; ovdje smo i ponovno vapimo Bogu, ali i ljudima s molbom da se usude praznine zločina preobraziti u puninu radosti za nas osobno, za obitelji, domovinu i svijet.“

Biskup je poručio da su se hodočasnici okupili „uznemireni poviješću, ali u Kristovu miru i puni pouzdanja. Ovdje smo pred otajstvom zla u obnoviteljskoj snazi Kristove ljubavi. On je, umirući na križu, pobijedio svaku tamu i posljednjega neprijatelja – smrt.“

„Križ je sažetak njegove povijesti u kojoj poziva i nas: Izaberi za sebe onaj život koji je sažetak moga života; uzmi na sebe svoj dio ljubavi; drukčije život postaje težak i pretežak; prihvati dio križa koji sa sobom nosi svaku čežnju… Drukčije je teško voljeti“, ustvrdio je biskup Šaško u propovijedi.

„Poziv da uzmemo svoj križ nije poziv da se trpi još više, nego pomaganje rastu srca, jačanje čežnje za Bogom i čovjekom, za svime od čega istinski živimo.“

Zaključio je molitvom Gospodinu „da nam pomogne nositi križeve i da nas oslobodi svake ispraznosti, osobito kulture ispraznosti koja se nadograđuje na otrovno sjeme, ovdje izraslo do zastrašujućega remek-zlodjela“.

Nijedna žrtva nije identificirana

S Jazovke je upućen i proglas vlastima Republike Hrvatske. U ime hodočasnika, Hrvatski obredni zdrug Jazovka, podsjetio je da posmrtni ostatci žrtava ekshumirani prije pet godina još uvijek nisu pokopani. To je planirano za kolovoz ove godine, ali – ističu – nijedna od 814 žrtava nije identificirana.

Par dana prije komemoracije, na području Svete Nedelje su iz dviju masovnih grobnica ekshumirani posmrtni ostaci 49 mladih Hrvata – žrtava jugokomunističkog terora iz svibnja 1945. godine. Tada je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved istaknuo da su „ubijeni samo zato što su bili Hrvati“, dodavši da „zločin ne zastarijeva“ te kako „društvo koje ne poštuje dostojanstvo svojih mrtvih ne može se smatrati zrelim“.

„U potpunosti se slažemo s tim riječima i potpisujemo ih. Međutim, postavljamo otvoreno pitanje: može li se zrelim smatrati društvo čija vlada jedan dan sudjeluje u ekshumaciji 49 pobijenih mladih hrvatskih vojnika i civila, a već dva dana nakon toga u šumi Brezovica komemorira i slavi njihove krvnike?“, piše u proglasu te se ističe:

„Umjesto komemoriranja komunističkih krvnika, od hrvatske vlasti tražimo da dostojno obilježi žrtvu hrvatskih vojnika i civila – od Macelja, Tezna, Dakse, Jazovke, pa sve do Bleiburga i drugih stratišta.“

Biskup Šaško predvodio zadušnicu povodom 35. obljetnice Spomen-pohoda kod Jazovke