Predsjednica Transparency Internationala Hrvatska Davorka Budimir naglašava: “Takav nam zakon sigurno treba jer da smo imali takav zakon, da smo ga donijeli ’95., pa i ranije, bilo bi mnogo lakše raditi. Ovako, na ovaj način, svaljivati odgovornost na tijela koja bi trebala radit svoj posao je vrlo teško ako nemate ovo precizno određeno.”

Član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Davorin Ivanjek podsjetio je da je prošle godine u saborsku proceduru poslan prijedlog o donošenju spomenutog zakona, ali i dodao: “Posebno je zanimljiv element davanja mišljenja Vlade na takav prijedlog donošenja zakona i iznesene argumentacije zašto nema potrebe za donošenjem tih zakona. U tom se mišljenju apostrofira da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa tijelo koje se bavi problematikom utvrđivanja porijekla imovine. Prije svega treba reći da Povjerenstvo nije takvo tijelo. Povjerenstvo neće utvrđivati na koji način je i je li neki dužnosnik tako mogao steći imovinu. Povjerenstvo ima ovlasti samo uspoređivati podatke iz prijavljene imovinske kartice dužnosnika s podacima koje možemo pribaviti od javnih tijela.”

Upozorio je da bi mnogi proveli i koju godinu u zatvoru ako bi sigurno znali da ih nezakonito stečena imovina čeka nakon toga i poručio: “Smatram da ne bi bilo loše imati takav zakon. Kako bi se on trebao urediti, to je kompleksna materija koja bi se trebala razraditi.”

Ali sigurno je, kad bi se utvrdio takav nesrazmjer, da bi se u cijelosti trebalo oduzeti takvu imovinu, bez obzira je li to utvrđeno u kaznenom postupku ili ne.

I lijeva i desna Vlada sprječavaju otkrivanje istine

Novinarka i kolumnistica Silvana Oruč Ivoš spomenula je povijest ove problematike: “Podsjećam da je SDP 2012. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak, u čijem je članku 14. rečeno da će se u postupku ispitivanja izvora imovine ispitivati izvor cjelokupne imovine neke fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. godine. To znači da su praktički onemogućili sve ono što je bilo prije i što se eventualno moglo istraživati.  HDZ-ova je vlada, čini mi se 2017. godine, taj rok skratila na šest godina unatrag. Dakle, porijeklo imovine ispituje se tek ako dođe do nekakvog kaznenog djela pa su počinitelji već izloženi javnosti ili su u evidentnom kaznenom postupku. Međutim, nema nikakvog načina da se ta imovina ispituje više od šest godina unatrag.”

Budimir je dodala da je borba protiv korupcije u Hrvatskoj zastala kad smo ušli u EU i upozorila: “Važno je reći da se takav zakon ne bi trebao odnositi samo na državne dužnosnike. Potreba takvog zakona prevažna je za Hrvatsku i to za svaku osobu, zbog toga što i u drugim znanjima i profesijama u gospodarstvu postoji ogroman nesrazmjer između onoga što si mogao steći i onoga što imaš. Kad u nekoj uređenoj državi kupujete automobil koji je iznad vaših financijskih mogućnosti, istog vas trenutka Porezna uprava pita o porijeklu novca. Uopće vas ne dovodi u situaciju da dođete u ovaj represivni dio, nego sprječava da legalizirate to što ste stekli.”

Pravosuđe kao jedan od gorućih problema

Na pitanje o tome bi li uvođenje spomenutog zakona bilo protuustavno i krše li se time ljudska prava, Ivanjek je rekao da se o ljudskim pravima uvijek mora voditi računa: “Međutim, što kad takvi interesi dolaze u očiti sukob s jednim javnim interesom? Recimo, trgovačka društva su bila državna. Ako su ta sredstva završila u privatnim džepovima i interesnim grupama, treba li onda štititi ljudska prava tih interesnih grupa? Definitivno ne. Prema tome, ako utvrđujemo je li netko stekao određena sredstva iz javnih resursa, tu ne možemo govoriti o povredi njegovih ustavnih prava. On je zapravo zadirao u Ustav samim time što je sebi uzeo nešto što mu ne pripada.”

Oruč Ivoš je zaključila: “Pravosuđe je jedan od gorućih problema hrvatske države. Pravosuđe i njegova nefunkcionalnost usporava i cijelo gospodarstvo i druge procese u državi. Mislim da je to nešto na čemu bi svaka odgovorna vlast trebala pod hitno raditi i donijeti zakone koji će same sudske postupke ubrzati, a u konačnici ako treba i povećati broj sudaca. Što se tiče ovog zakona o dokazivanju porijekla imovine, mislim da je on neophodan, da on spada u najvažnije antikorupcijske zakone i da bi ga svakako trebalo donijeti.”

Budimir je izrazila nadu da će biti političke volje za borbu protiv korupcije. “Mislim da će se u budućnosti morati dogoditi da teret dokazivanja kako je nešto stekao bude na onome tko stječe, a ne da sustav djeluje već kad bude prekasno. U interesu je svakoga hrvatskog građanina, pa i Hrvatske i boljeg života, da svaki čovjek živi pošteno od svoga rada. Onaj tko je svoju imovinu stekao zakonito ne mora se bojati za primjenu tog zakona.”