Tizian, odnosno pravim imenom Tiziano Vecellio, veliki talijanski slikar, istaknuti je predstavnik venecijanskoga slikarstva visoke renesanse. Možemo reći da je upravo s njim mletačko slikarstvo dosegnulo svoj vrhunac i proširilo svoj utjecaj cijelom Italijom, ali ne samo Italijom nego i daleko izvan njezinih granica. U vrijeme kada Tizian djeluje u Veneciji, a čak i prije njegova vremena formirala se zanimljiva umjetnička škola. Krajem 15. stoljeća upravo je u Veneciju iz Holandije najprije prenesena nova tehnika slikana uljenim bojama. A i Venecija kao grad ima takve prirodne preduvjete koji su privlačili slikare iz cijele Europe. Njena klima, svjetlost, naročito u kombinaciji s vodom kao da su čekali da ih slikari, veliki majstori, opišu bojama. I evo, upravo te žive boje našao je i na svojim platnima ostvario Tizian. Potkraj 20-ih godina, znači u svojem ranijem razdoblju, Tizian je već počeo rabiti neke elemente manirističkog slikarskog izraza. Prije svega, mislim na rušenje one renesansne harmoničnosti i simetrične kompozicije uvodeći asimetričnu dijagonalu i patetiku prenaglašenosti likova. Time je navijestio slikarstvo manirizma i kasnije baroka.

Tizianova „Pieta“ ubraja se među zadnje slike ovoga majstora koji ju je naslikao namjeravajući je objesiti iznad svog vlastitog groba

Upravo njegova slika „Pietà“ iz 1575. godine, danas u galeriji Akademije u Veneciji, primjer je takvog slikarstva. Motiv Pietà, odnosno Bogorodica sućutna, pojavio se u Europi u 14. stoljeću i to najprije u kiparstvu njemačkih zemalja, a kasnije u 15. stoljeću počinje se širiti i postaje čest motiv i na slikama. Najpoznatija je, naravno, Michelangelova mramorna skulptura iz bazilike sv. Petra u Vatikanu, a vjeruje se da je ona čak i potaknula Tiziana da naslika ovu sliku. Tizianova „Pieta“ je, nažalost, ostala nedovršena međutim dovršio ju je slikar Palma Giovane i od 1814. se nalazi u galeriji Akademije. Ona se ubraja među zadnje slike ovoga majstora. Tizian ju je naslikao namjeravajući je objesiti iznad svog vlastitog groba, a napisao je i posvetu Bogu kad je obolio od kuge. Jer od kuge je, na kraju, kao i njegov sin, nažalost i preminuo.

Ono što je posebno i drugačije na ovoj slici Bogorodice s umirućim Isusom je da ona nije prikazana u pejzažu kao što je to najčešće ranije bio slučaj već u interijeru

Tizianova „Pietà“ ima vrlo neobičnu kompoziciju. Ona je tužna i tmurna, ali opet na neki način topla, ekspresivna i vrlo osobna. Ono što je posebno i drugačije na ovoj slici Bogorodice s umirućim Isusom je da ona nije prikazana u pejzažu kao što je to najčešće ranije bio slučaj već u interijeru, dakle, vjerojatno u unutrašnjosti neke crkve. Prizor je smješten ispred jedne manirističke edikule koja podsjeća na arhitekturu Giulia Romana. Sam prizor Bogorodice s Kristom smješten je u središte niše s Magdalenom koja pruža ruku i jedina je s pokretom u čitavoj toj sceni, a ovu nišu u koju je prizor smješten sa svake strane flankira po jedan kip smješten na postamentu. Jedna skulptura predstavlja Mojsija, a druga Sibilu, Sibilu Helespontu jer se smatralo da je Sibila ustvari proricala Kristov dolazak i njegovu smrt odnosno raspeće. Iznad same edikule je jedan trodijelni zaglavni kamen za koji možemo reći da simbolizira Sveto trojstvo.

Foto: Gallerie dell’Accademia di Venezia / Facebook

Foto: Gallerie dell’Accademia di Venezia / Facebook

Pred Kristovim nogama kleči muški lik koji je ustvari Tizianov autoportret i on dotiče tu obješenu i beživotnu Kristovu ruku, a s lijeve strane već spomenuta Magdalena koja  izgleda kao da je ili netom stigla na to mjesto ili kao da je na odlasku s mjesta. Anđeo lučonoša osvjetljava cijeli prizor koji je mračan i najvjerojatnije se odvija noću. Jer njegova baklja osvjetljava i tu polukupolu niše u koju je prizor smješten, a osvjetljava ustvari mozaik s prikazom pelikana koji hrani mlade. Prikaz pelikana postao je simbolom Kristove muke, jer prema legendi pelikan pokazuje najveću ljubav prema svojim potomcima od svih živih stvorova na zemlji te ženka kljuca vlastite grudi kako bi svojom krvlju nahranila mlade. To se potkrjepljuje riječima iz Psalma „Sličan sam pelikanu u pustinji…“ koje se po općem shvaćanju odnose na Krista.

Tizian je želio da ova slika bude postavljena u franjevačkoj crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji u kojoj je trebao biti pokopan

U krajnjem desnom kutu slike nalazi se još jedna mala posvetna slika tzv. „Ex voto“ koja pokazuje dva klečeća lika koji su okrenuti prema Kristu i Mariji. I za to postoji priča da se radi o Tizianu i njegovu sinu. Zanimljivo je i to da je Tizian želio da ova slika bude postavljena u franjevačkoj crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji u kojoj je Tizian trebao biti pokopan. U toj se crkvi već nalazila njegova slavna slika „Madona sa članovima obitelji Pesaro“ koja je postavljena dijagonalno od mjesta na kojoj je trebala doći „Pieta“ tako da Marija Magdalena ovom svojom kretnjom ustvari pokazuje na tu slavnu Tizianovu sliku u smjeru oltara Pesaro.

„Madona sa članovima obitelji Pesaro“ / Foto: Wikimedia