Upotreba riječi prisutan i nazočan ovisna je o našem osobnom izboru. Obje su riječi pravilne i jezičnom sustavu sukladne.

Isto tako birati možemo između prisutnost i nazočnost, ali izbora nema kada je riječ o prisutnosti i prisustvu. Valja nam izabrati prisutnost, jer je prisustvo suprotno hrvatskom jezičnom tvorbenom sustavu i ne pripada mu.

Razliku između prisutan-prisutnost i nazočan-nazočnost valja nam ponajprije potražiti u bivšem političkom ozračju jer je ono zaslužno što je riječima nazočan i nazočnost kao starijim i valjanijim hrvatskim riječima upotreba zamrla tijekom 20. stoljeća.

Prema tome, usuprot nekim mišljenjima, nazočan i nazočnost ne pripadaju nikakvom novohrvatskom jeziku, nego onim našim valjanim riječima koje su tijekom 20. stoljeća bile potiskivane.

Nazočan-nazočnost upotrebno su se proširile u posljednjih dvadesetak godina toliko da već potiskuju prisutan, prisutnost i prisustvovati. Poglavito je ova posljednja riječ prisustvovati metom jezičnih čistunaca. jer se općenito smatra da je prisustvovati običnije za srpski jezik valja upotrijebiti biti, odnosno biti prisutan, biti nazočan ili prebivati.

Primjerice, smatra se da u rečenici: Prisustvovao je sastanku valja upotrijebiti Bio je, odnosno: Bio je na sastanku, Bio je prisutan na sastanku, Bio je nazočan na sastanku ili Prebivao je. Međutim, koju ćemo od navedenih mogućnosti upotrijebiti opet će ovisiti o našem osobno izboru jer su sve valjane.

Naš se osobni izbor proširuje se još jednom riječju, odnosno glagolom nazočiti, pa bismo mogli reći i Nazočio je sastanku. Nazočiti je stari hrvatski glagol, potvrda je tomu i njegova upotreba u gradišćanskom govoru, starom hrvatskom govoru koji je sačuvao izrazita obilježja još iz predturskog razdoblja. Osim starine, koja mu daje tradicijsko normativno uporište, glagol nazočiti također je dobro jezično usustavljen.