Savjet pripremila dr. sc. Sanda Ham.
Pozdravljate li svoje drage s ljubavlju ili s ljubavi? Želite li komu lijepe želje s radošću ili s radosti?
Osim lijepih osjećaja, ljubavi i radosti zajedničko je i da mogu imati dva različita oblika za instrumental jednine – radošću, radosti i ljubavlju, ljubavi. To vrijedi i za brojne druge imenice ženskoga roda: mišlju, misli ili nježnošću, nježnosti.
Starija hrvatska norma traži oblik na -i, dakle radosti, ljubavi, misli, nježnosti kada je imenica s kakvim atributom ili prijedlogom – velikom radosti, dubokom ljubavi, s misli, s nježnosti. Druge oblike, dakle radošću, ljubavlju, mišlju, nježnošću možemo upotrijebiti samo ako stoje sami bez atributa i bez prijedloga. U nekim suvremenim gramatikama tako i piše. Takva norma, kao što ste možda primijetili, traži napor od govornika. Morate svjesno znati jeste li upotrijebili imenicu s atributom ili prijedlogom. Budući da manje govornika svjesno zna koje vrste riječi i padeža upotrebljava dok govor, ta se norma slabo i provodi.
Uz to, takvo je normativno razlikovanje radošću i radosti nastalo tek koncem 19. stoljeća jezičnim nastupom hrvatskih vukovaca i ipak pripada normi koja nema temelja u hrvatskoj književnosti i izričaju. Hrvatski su književnici do tada tako dosljedno upotrebljavali oblike kao što su radošću i ljubavlju da su čak pisali i primjerice s čeljađu ili kćerju, ali danas je ipak obično s čeljadi i s kćeri.
Zbog toga se ta norma razlikovanja dvaju instrumentala kršila jer nije prirodna hrvatskim govornicima. Ipak, najčešće pozdravljamo s ljubavlju, pišemo pisma s radošću, čestitke šaljemo s nježnošću. Netko i s ljubavi, radosti i nježnosti. I ne griješe ni jedni ni drugi. Ravnopravno se mogu upotrijebiti oba oblika, oba su hrvatski pravilni.