Riječi crtica i povlaka označuju pravopisni znak koji se rabi u pisanju polusloženica, pri povezivanju dviju ili više riječi, primjerice spomen-ploča, rak-rana. Taj znak dolazi i pri rastavljanju riječi na kraju retka, kao i između brojki na računima. U tome što riječ crtica i povlaka označuju nema razlike, ali između tih dviju riječi postoji bitna jezična razlika. Riječ crtica umanjenica je od crta koja odgovara latinskoj riječi linea. Uporabi riječi crta i crtica u hrvatskome jeziku nema nikakvoga prigovora jer one potpuno odgovaraju onome što označuju i u skladu su s hrvatskom jezičnom tradicijom.

Riječ povlaka jezična je novotvorenica. Nastala je na srpskom govornom području od glagola povući što značenjski ne odgovara crtici. Istovremeno, riječ povlaka ne nalazi se ni u drugim slavenskim jezicima stoga nema razloga za njezinu uporabu u hrvatskom književnom jeziku, iako se u vrijeme nasilnoga jezičnoga izjednačivanja proširila i na hrvatsko jezično područje.

Hrvatski će književnici bilježiti povlaku, ali u posve drukčijem značenju. Eugen će Kumičić i Uroti zrinsko-frankopanskoj napisati: Još je kapetan gledao za vitkom ženom, još nije bila iščezla duga povlaka njezine haljine, gdje povlaka znači dugu povlaku ženske haljine, razgovorno je riječ o šlepu. U današnje vrijeme kada se u hrvatskom jeziku nastoji obnoviti sve što je donedavno bilo zatirano hrvatski se jezik treba razvijati u skladu sa svojom tradicijom. Tako je i uporaba riječi crtica doprinos razvitku te duge tradicije.