Pivska je poteškoća mučila prije više od 70 godina i hrvatskog jezikoslovca A. B. Klaića koji je napisao jezični savjet o pivu i objavio ga 2. listopada 1941. u časopisu Alma mater croatica. Savjet je koristan i danas. Naime, pijete li pivo ili pivu?

Evo što nam savjetuje Klaić.

”Na prvi se pogled o pitanju pivo ili piva ne bi trebalo ni raspravljati jer će svaki poznavalac našeg književnog jezika odmah reći da je jedini pravilan naziv pivo. U Zagrebu ćemo međutim čuti vrlo često ‘idemo na jednu pivu’, ‘plaćam tri pive’, ili na pr. ‘bilo je pive i vina kak vode’.”

U Akademijskom rječniku nalazimo oba oblika: piva i pivo. Te riječi imaju ponajprije značenje riječi ‘napitak’. U tom značenju dolazi oblik piva kao imenica ženskoga roda samo u Stulićevu rječniku (konac 18. st.) iz djela Jerolima Kavanjina: ”Zudiš miris, pive, jide”. Inače u značenju izraza ‘napitak’ dolazi riječ pivo samo u srednjem rodu, i to gotovo u svim našim starijim rječnicima. Tako imamo iz 14. stoljeća zabilježeno: ”Ni hliba ni piva ne okusi” (Mrnavić), ”Dosti piva, a dosti jediva” (Narodna) itd.

U značenju ”piće, koje se vari od stučenog ječma i od hmelja” (njem. Bier) spominje se piva u ženskom rodu u najstarijim hrvatskim rječnicima – Belostenčevu, Jambrešićevu, Voltigljinu, Stulićevu. Stulić međutim ima oblik i pivo, a tako imadu zabilježeno i rječnici Vrančićev i Mikaljin.

Iz starijih naših pisaca ima također nekoliko potvrda za oblik pivo, pa recimo Andrija Kačić Miošić kaže: ”Nejma ona piti vino, rakiju, pivo ni sve ono što opiti može”.

U sadašnjem je hrvatskom književnom jeziku, pa i u velikom dijelu narodnog govora potpuno prevladala riječ pivo u srednjem rodu, i stoga je valja tako pisati i govoriti.