Nije dobro slušati druge samo zato da bismo im pronašli pogrješke. Nije dobro čitati tuđa pisma s crvenom olovkom u ruci i pametovati. To nitko ne voli! Tako se najbrže i najlakše omrzne gramatika svakomu, a time se često stvori i govorna nesigurnost ili odbojnost prema jezičnoj nepravilnosti. Ipak, nitko ne voli iz dana u dan slušati loš jezik na televiziji. Privatne televizije prednjače u svojim informativnim emisijama po jezičnom nemaru i niskoj razini izražavanja. Njima treba proći crvenom olovkom po tekstovima koje nam čitaju, njih treba ispravljati, jer je njihova dužnost prenijeti nam točne obavijesti i prenijeti ih točnim jezikom. Ponekad, doslovce, vrijeđaju svojom nebrigom za hrvatski jezik i neznanjem.

Evo deset krupnih pogrješaka iz jednog od njihovih dnevnika. Upozoravam na njih da nam se urežu kao pogrješke, a ne da nam se urežu kao valjani oblici.

„Megablagdani” – predmetak tuđega porijekla mega može se lako zamijeniti našim predmetkom vele – veleblagdani, ali komu treba ta prigodna novotvorenica kada je ionako loša?! Veleblagdan ili megablagdan znači velike blagdane, a spajanje nekoliko blagdanskih dana s vikendom i produljeni blagdani nisu mega, ni vele – to su obični produljeni blagdani.

„Ganjati novac od huligana” – frazem je to niskog stila, uličnoga. Ne pripada u javni i službeni govor. Trebalo je reći utjerivati novce ili dugove, ali ako se već htjelo reći frazemom, huligani je zaista nepotrebni anglizam, a u ovom slučaju ionako su bili izgrednici na utakmici, a ne huligani.

„Gdje idete?” – pita novinarka na autocesti vozača na pred naplatnicom. Uz glagole kretanja ići dolazi pitanje za cilj – kamo idete, a ne gdje idete?

„Buking” – ako ne znate engleski onda ne razumijete da je riječ o najobičnijoj predbilježbi. Ako ne znate pravopis, znate engleski pretpostavljam da ćete pogrešno napisati buking prema engleskom sa dva o (booking), a piše se prema izgovoru u hrvatskom jeziku.

„Šef države” – šef je glavni kuhar, a države ih zasada nemaju, imaju predsjednike.

„Opozicioni lider” – hrvatski se kaže opozicijski, jer se ne kaže kanalizacioni, nego kanalizacijski i nije akumulacioni, nego akumulacijski. I hrvatski se kaže oporba, a lider je vođa pa bi opozicioni lider, bio oporbeni vođa. Ali doista, to ne zvuči dosta učeno. Opozicioni lider ima očito međunarodnu, da ne kažem internacionalnu snagu, a jadan je oporbeni vođa tek mali Hrvat.

„Dobila je pohvale” – pohvaljena je. Što se može reći glagolom, ne izriče se imenicom. Dakle, pohvaljena je.

„Došlo je do eksplozije” – loš, policijsko- birokratski stil. Nije došlo, nego je eksplodiralo.

„Manje toksičan” – toksičan je otrovan, ali i manje otrovan ne valja, jer se pridjevi u hrvatskom jeziku ne stupnjuju riječima manje, više, pa ne kažemo više lijep, više pametan, nego nastavcima ljepši, pametniji. Pridjev se suprotnog značenja izriče pomoću niječnice ne, netoksičan, neotrovan. Dakle, manje toksičan je ne otrovniji.

„Ličiti na” – ne možemo ličiti ni na koga, jer bi to značilo da na koga nanosimo boju, liči se bojom. Ako postupcima ili likom podsjećate na koga, onda ste slični ili nalik ili nalikujete.

Deset riječi izraza ružnih, netočnih i nepotrebnih. Nažalost, nisu jedni samo su najčešći.