Pravilno pisanje -je, -ije, -e ili -i nije važno samo zbog pravopisnih pravila, nego i zbog toga što nepravilno pisanje može utjecati na promjenu značenja riječi. Na primjer, imenica dio u genitivu pravilno glasi dijela pa se pravilno piše: “Nije bilo dijela stroja”. Imenica djelo u genitivu jednine glasi djela, na primjer: “On je autor poznatoga književnog djela”. 

Do razlike u značenju dolazi i u riječima sjedi i sijedi, odjelu i odijelu. Zato nije isto značenje rečenica “Čovjek sjedi” i “Čovjek sijedi”. “Radio je u novom odjelu” i “Radio je u novom odijelu”. Kada riječi sjedi i sijedi, odjelu i odijelu izgovaramo onda nam je zbog razlike u izgovoru njihovo značenje jasno.  Ali kada te riječi zapišemo, onda im značenje u navedenim rečenicama ovisi samo o tome jesmo li u njima pravilno napisali -ije ili -je. 

Vrlo je korisno naučiti riječi u kojima se piše -ije, odnosno -je, jer je tih riječi u svakodnevnoj komunikaciji relativno malo, ne više od stotinu. Evo i nekih pravila koji se mogu lako upamtiti, a koja će nam svakako biti od koristi u pravilnom pisanju.

Prvo, pridjevi koji imaju -ije, u komparativu i superlativu imaju -je ili -e. Npr. od pozitiva lijep, komparativ je ljepši, a superlativ najljepši. Od pozitiva bijel, komparativ je bjelji, a superlativ najbjeliji. Od pozitiva smiješan, komparativ je smješniji, a superlativ najsmješniji. 

Drugo, ako se u osnovi riječi javljaju mjera, mjesto i sjesti, onda je pravilno pisati -je. Npr. zamjeriti, zamjeriti, zamjeranje, plinomjer. Namjestiti, namještati, namještanje. Zasjesti, zasjedanje, dvosjed itd.

Treće, u glagolskim imenicama koje završavaju na -će, piše se -ije. Npr. dospijeće, umijeće, prispijeće. 

Četvrto, u oblicima glagola koji završavaju na -avati i -ivati, piše se -je. Npr. rješavati, obavještavati, dodjeljivati, ocjenjivati, razmjenjivati.