Sveti Stjepan prvi je mučenik Crkve. Neustrašivo je svjedočio svoju vjeru i molio za svoje mučitelje. Stjepan je ujedno važan svjedok o jednoj fazi naše jezične povijesti. Ime Stjepan došlo je iz grč. Στέφανος. Grčko φ (što se u lat. transkribira kao ph, a izgovara se kao f) nismo mogli primiti izvorno jer toga glasa u to vrijeme nismo imali. Stoga smo ga zamijenili najsličnijim, a to je bio p. Zato Stjepan, Stipan. Jednako kao što je Filip u mnogim našim govorima Pilip. Ali dok svaki Pilip službeno postaje Filip, Stjepan i Stipan, Stipe ostaju sa svojim p. To nam nije ništa neobično. Danas doduše imamo glas f, ali prisjetimo se, da se taj glas javlja samo u riječima stranoga podrijetla.
Grčka riječ Στέφανος značila je ‘vijenac, kruna, pobjednički vijenac’. Stjepan je dakle čovjek koji na glavi ima pobjednički vijenac. Odatle nam postaje jasno zašto se uz ime Stjepan javlja u kalendarima Krunoslav i Vjenceslav (prema kruna, vijenac). Imena se doduše ne prevode, ali se starokršćanska imena prilagođavaju pojedinim jezicima. Tako smo mi grč. Στέφανος primili kao Stjepan, Stipan. Odgovarajući lik toga imena u pojedinim europskim jezicima vrlo je raznolik, ali i u nas ima mnoštvo oblika toga imena: Stipo (u Bosni), Stevo (u Slavoniji), Štefan, Štef (sjeverna Hrvatska), Stijepo (Dubrovnik), Stjepko, Stipa, Pepa… Njima se pridružuju likovi za ženske osobe: Stjepanka, Stjepka, Stipanka, Štefica, Štefa, Pepica…
U mnoštvu likova toga imena za muške i ženske osobe normalno je pretpostaviti da mnogi od vas, poštovani čitatelji, danas slave svoj imendan.

Svim svečarima od srca sretan imendan!