Najdraži predbožićni obiteljski svetac. Prijatelj je i dobrotvor djece i siromašnih.
Sv. Nikola biskup, najdraži je predbožićni obiteljski svetac. Prijatelj je i dobrotvor djece i siromašnih. Zazivaju ga pomorci, putnici, trgovci, zatvorenici, žene nerotkinje i djevojke koje žele naći dobrog muža. Djeca radosno iščekuju njegov blagdan, stavljaju na prozor očišćene čizmice i cipele kako bi ih sv. Nikola napunio darovima.
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Roditelji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam, brigu o njemu preuzima stric biskup. On ga upućuje na put svećenstva, pobožnosti i velikodušnosti prema siromasima i potrebnima. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrećice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Otac je ostao bez posla i bez novaca s kojim bi udao kćeri. Odlučio je novce zaraditi njihovom ljepotom i mladošću, a one su bile uplašene i molile se da se to ne dogodi. Nikola je nekako saznao za tu očevu odluku te im je odlučio pomoći. Dvije večeri za redom je kroz prozor ubacivao zlatnike kako bi kćeri imale dovoljno novaca za miraz. Treće večeri se Nikola bojao da ga otac ne uhvati te je ovaj put vrećicu sa zlatnicima ubacio kroz dimnjak, oni su pali u čarapu (u nekim pričama je to bila čizmica) koja se sušila pokraj kamina i tako je nastala tradicija stavljanja čizmica u prozor. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, On skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom u molitvi i meditaciji. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Činio je čudesa: utišao je oluju na moru, spasio hodočasnike u brodolomu, spašavao djecu, oživio jednog dječaka.
Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine u Miri. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi.
Slikari sv. Nikolu prikazuju u biskupskom odijelu s knjigom u rukama, a na knjizi su obično tri vreće zlatnika ili tri zlatne kugle ili tri kruha, kao podsjetnik na njegova dobročinstva. Ponekad je prikazan i sa sidrom ili lađom u pozadini, kao zaštitnik brodara. Budući da je zaštitnik djece, prikazuju ga i sa dvoje ili troje dječice.
Molitva svetom Nikoli
Bože, Oče naš, molimo te da po zagovoru sv. Nikole trajno čuvaš, štitiš i pomažeš našu djecu da odrastaju sigurni u ljubavi. Mlade ojačaj svojim duhom da odole lošim izazovima i u radosti budu tvoji. Pomorce i putnike pomozi u oluji i svakoj opasnosti i daj da se živi, zdravi i sretni doma vrate. Svim tvojima vjernima daruj zahvalno srce. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen!
Sretan imendan Nikolinama i Nikolama!