Danas slavimo svetog Josipa Cafassa, talijanskog svećenika. Josip je rođen 1811. u mjestu Castelnuovo d’Asti kao treće od četvero djece seljačke obitelji. Rođen je s deformiranom kralježnicom, pa je bio sitna rasta i krhke građe. Kažu da od mladosti nije griješio. Osjetio je poziv postati svećenikom, pa je započeo sa studijem u Torinu. Ondje je upoznao Ivana Bosca, kojeg će poslije podupirati u njegovom radu sa zapuštenom djecom. Postali su doživotni prijatelji. Josip je nakon studija zaređen za svećenika te se nastavio znanstveno usavršavati. Bio je profesor moralne teologije koji je pomagao studentima slabijeg materijalnog stanja, kupujući im knjige i ostale potrepštine. Posebno se posvetio pravilnoj formaciji svećenika, bivajući pretečom trajne formacije. U moralnom nauku nije bio rigorist te se borio protiv državnog uplitanja u crkvene poslove.

U osobnom životu bio je asket i pio samo vodu, izbjegavajući čak i kavu. Tjelesne je bolove trpio s izvanrednom strpljivošću. Na upit drugih zašto toliko radi i kad će malo odmoriti, odgovorio je: “Odmorit ću se u Nebu”. Sate i sate je provodio u molitvi i ispovijedajući. Obilazio je mjesne zatvore i tješio osuđenike na smrt. Umro je na današnji dan 1860. od upale pluća, a na sprovodnoj misi propovijedao mu je njegov stari prijatelj Ivan Bosco. Blaženim je proglašen 1925.,a svetim ga je proglasio papa Pio XII. na današnji dan 1947. Isti ga je papa proglasio zaštitnikom talijanskih zatvora i zatvorenika, te ga stavio za uzor svećenicima koji služe kao ispovjednici i duhovni voditelji.