Sveti Jeronim ubraja se među najznačajnije osobe cjelokupne crkvene povijesti. Crkveni je naučitelj i jedan od četiri crkvena oca zapadne Crkve. Rođen je oko 345. godine u Stridonu, mjestu koje se nalazilo na granici Dalmacije i Panonije. Gdje je to bilo, do danas još nije točno utvrđeno, a neki su mišljenja da je to u okolici današnjeg Tomislavgrada. Studirao je u Rimu gdje je postao svećenik. Zbog svoje teške naravi i ‘dugog i oštrog jezika’ iz Rima je otišao u Halkidsku pustinju u Siriji.

Pokorničkim životom Jeronim je htio ukrotiti svoju narav. U pustinji je puno čitao, proučavao Sveto pismo i marljivo učio hebrejski jezik. Kao najboljeg i najsposobnijeg za prijevod Svetog pisma na latinski, tada pučki jezik, papa Damaz pozvao je upravo Jeronima. Na prijevodu je radio više od 20 godina i time u službu Crkve stavio svoje znanje, izvanrednu kritičnost i radne sposobnosti. Uz prijevod je napravio i vrlo vrijedne Komentare. Tako je nastao najslavniji prijevod poznat pod nazivom Vulgata koji je kroz mnoga stoljeća bio službeno Sveto pismo. Prema predaji, posljednje dane života Jeronim je proveo u jednoj pećini u Betlehemu blizu mjesta Isusova rođenja. Umro je 420. godine.

Jeronima uvijek slikaju pokraj lava. Jednom je u betlehemski samostan zalutao šepavi lav. Redovnici su se u strahu razbježali, a Jeronim je šepavom lavu iz bolne šape izvadio veliki trn. Izliječeni lav ostao je uz Jeronima i postao njegov prijatelj. Sveti je Jeronim zaštitnik Dalmacije, Hrvatske provincije franjevaca konventualaca te Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca.