Sveti Franjo Paolski rođen je 27. ožujka 1416. u talijanskom gradu Paola, u kojem se školovao kod franjevaca. Nakon hodočašća u Rim i Asiz, počeo je živjeti kao pustinjak u spilji pokraj grada. Već prije dvadesete godine počeo je okupljati sljedbenike, koji su uskoro postali sve brojniji. Papa Siksto IV. odobrio je njegov red 1474. pod imenom Pustinjaci svetoga Franje Asiškog, a kasnije su preimenovani u Red najmanjih (lat. Ordo Minimorum). I danas članove tog reda nazivaju minimi (lat. najmanji).

Poruka sv. Franje Paulskog sastojala bi se u onome što je zapisano na jednom njegovu vrlo starom portretu, a to je Caritas et Humilitas – ljubav i poniznost, evanđeoske kreposti koje Krist uči riječju i primjerom. Smatrao je da će ljubav najbolje ostvarivati potpunim odricanjem i neprestanom žrtvom. Zato je svojoj redovničkoj zajednici propisao vrlo strog život s neprestanim postom i odricanjem od uživanja u mesu i vinu. Njegov pak osobni život bio je sav ispunjen radom, šutnjom, postom i noćnim bdijenjima. Napisao je i pravila za redovnice i trećorece te ustanovio mnoge samostane u južnoj Italiji i Siciliji.

Uskoro se toliko pročuo da je umirući francuski kralj Luj XI. od pape zatražio da mu pošalje Franju kako bi ga ovaj ozdravio. Kralj je na kraju umro, ali toliko utješen da je novi francuski kralj Karlo VIII. postao veliki Franjin prijatelj i osnovao za njega nekoliko samostana u svome kraljevstvu. Sv. Franjo je bio poznat i kao čudotvorac te je posjedovao dar proroštva i uvida u ljudska srca. Unatoč strogom i isposničkom životu, doživio je lijepu starost, preminuvši na današnji dan 1507. godine, u 92. godini života.

Papa Lav X. kanonizirao ga je već 1519. godine. Sveti Franjo Paulski zaštitnik je Kalabrije, siromaha i pustinjaka, ribara, lađara, mornara, mornaričkih časnika i svih koji su na bilo koji način povezani s morem. Zazivaju ga protiv vatre, kuge i neplodnosti, a njegovo tijelo do danas je ostalo neraspadnuto.