Budi dio naše mreže

Sveti Damjan De Veuster

Belgijski i flamanski svećenik, redovnik Družbe Presvetih Srdaca Isusa i Marije, misionar, apostol ljubavi za gubavce. Toliko ih je ljubio da je dao svoj život za njih. Snagu za svoje djelovanje pronalazio je u Euharistiji.

Danas je pred nama svijetli lik blaženog Damjana De Veustera, apostola gubavaca. Rođen je 1840. godine u flamanskom selu Tremeloo u Belgiji. Roditelji su mu dali ime Josip i odgojili ga u vjeri. Budući da su mu dvije sestre i brat otišli u samostan, i njemu je ta misao bila vrlo bliska. Još dok je studirao teologiju i u Družbi Presvetih Srdaca spremao se za svećeničko zvanje, došao je poziv iz Oceanije od biskupa Maigreta. Tražio je misionara za svoju biskupiju. Za misije je bio određen njegov stariji brat Pamfil koji se potom razbolio od tifusa.

Na njegovo mjesto ponudio se Josip, odnosno brat Damjan. Bio je tjelesno jak, izdržljiv i pobožan, pa je u svemu bio prikladan za misionara. Iako još nije bio zaređen za svećenika, otputovao je u misije na blagdan Svih svetih 1863. godine. Stigavši u Honolulu na Havajima, dovršio je svoju pripravu za svećeništvo te se odmah posvetio misionarenju. Prvu je godinu obilazio sela, učio domorodačke jezike i stjecao prva iskustva u evangelizaciji. Početkom svibnja 1873. godine zamolio je biskupa Maigreta da mu dopusti otići na otok Molokaj gdje su bili smješteni gubavci. Tih 800 ljudi, pogođenih teškom bolešću, bili su ogrezli u svakakve opačine. Biskup je teška srca pristao da 33-godišnji otac Damjan pođe među njih.

Damjan je s gubavcima radio kao sa zdravim ljudima, ne bojeći se zaraze. Bio im je i otac i liječnik i prijatelj i svećenik. Izgradio je pravo naselje, bolnicu, sirotište za djecu i crkvu. Godine 1877. obolio je od gube. Bolest se polako, ali sigurno razvijala i sedam godina posve zahvatila tijelo. Otac Damjan utekao se molitvi da mogne izdržati svu patnju koja je slijedila. Tijelo mu se polako raspadalo, a strpljenje i ljubav prema gubavcima sve su više rasli, jer ih je sada bolje razumio i s njima suosjećao. Doskora su na otok Molokaj došla dva laika i jedan svećenik, a potom i prve milosrdne sestre. Otac Damjan znao je da njegova žrtva nije bila uzaludna. U noći 15. travnja 1889. godine predao je svoj duh Bogu. Blaženim je proglašen 1994., a svetim 2009. godine. O njegovom životu i djelu napisane su mnoge knjige i snimljeni brojni igrani, dokumentarni i televizijski filmovi. Zaštitnik je gubavaca, izopćenika i bolesnika od AIDS-a, biskupije Honolulu i Havaja te mnogih naselja, škola, župa, crkava i kapela diljem svijeta.

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja