Kršćanke mučenice iz III. stoljeća. Kartaška plemkinja i njezina vjerna ropkinja, dvije žene sjedinjene životom, vjerom i smrću. Njihova smrt je snažan primjer sestrinske ljubavi u Kristu, kojem su ostale vjerne sve do smrti i dokaz kako se u ljudskoj slabosti očituje Božja snaga.
Svete Perpetua i Felicita, u prvim su kršćanskim stoljećima svojim životima posvjedočile vjeru u Krista. Perpetua je kao kršćanka dospjela u zatvor početkom 3. stoljeća. S njom je, kao vjerna pratiteljica, bila i njezina sluškinja Felicita.
U zatvoru je Perpetua rodila kćer, a zabilježeno je da joj je, dok je uzdisala u porođajnim bolovima, stražar zlobno dobacio da će tek vidjeti što su boli kad bude bačena pred divlje zvijeri. Ona je odgovorila da se zvijeri ni najmanje ne boji jer će time proslaviti Krista, koji će joj dati snagu. U takvoj je vjeri Perpetua ostavila dijete, staroga oca i braću i pošla u smrt. Vjernost Kristu bila joj je iznad svega, kao i njezinoj služavki. U amfiteatru u Kartagi Perpetua i Felicita bačene su pred divlju kravu i podnijele su okrutno mučeništvo.
Bilo je to na današnji dan 202. ili 203. godine, za vrijeme vladanja rimskog cara Septimija Severa. Premda je u početku pokazivao naklonost prema kršćanima, car je zbog čestih pobuna Židova promijenio mišljenje i počeo krvave progone kršćana. Posebice se progonima obrušio na katekumene – pripravnike na krštenje i novokrštenike.
O svetoj Perpetui i Feliciti postoji vrlo bogata ikonografija. Lik svete Perpetue u ikonografiji je jače istaknut, što je razumljivo s obzirom na to da je u zatvoru rodila dijete. Obično je prikazuju s palmom i divljom kravom kojoj je bila izložena u areni.
Zaštitnice su Katalonije, mučenika, majki, trudnica, stočara, mesara i stoke.