Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica crkvena je naučiteljica i zaštitnica misija. Rođena je 1873. godine u gradiću Alençonu u Normandiji. Kada je imala četiri godine, umrla joj je majka, a otac je svu pozornost usmjerio odgoju najmlađe kćeri. Za Tereziju je prva sveta Pričest bila izvanredan doživljaj. Susret s Isusom u Euharistiji u njoj je umnožio djetinju ljubav prema Kristu. Tada u Crkvi nije bilo dopušteno dnevno pričešćivanje, no njoj je svećenik dopustio pet puta tjedno pristupati stolu Gospodnjem.

Već kao djevojčica željela je postati redovnicom. Prilikom jednog hodočašća u Rim zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u samostan. Protiv svih pravila, sa samo 15 godina, ušla je u najstroži samostan u Lisieuxu, s nakanom ‘spašavati duše i moliti za svećenike’. Napisala je autobiografiju ‘Povijest jedne duše’. Knjiga za koju kažu da u rukama djeluje kao žeravica, u roku 25 godina prevedena je na 35 jezika i tiskana u milijunskoj nakladi.

Prvih pet godina redovničkog života Terezija je mnogo patila zbog duhovne suhoće i osamljenosti. Veličina njezine osobnosti izazivala je zavist i protivljenje sestara. Doživjela je samo jedan mistični doživljaj. Ali baš taj obični molitveni život čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Umrla je 1897. godine, sa samo 24 godine. Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925. godine, a dvije godine kasnije imenovao zaštitnicom misija. Godine 1997. papa Ivan Pavao II. imenovao ju je i crkvenom naučiteljicom.

Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u katedrali u Lisieuxu. Na slikama je često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže, i to ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.