U nedavnom telefonskom razgovoru sa Zakladom papinskoga prava Aid to the Church in Need (ACN), s. Nabila izrazila je duboku zabrinutost za oko 100 traumatizirane djece koja su smještena u župnom kompleksu i koja cijeli svoj život znaju samo za rat. „Samo želimo mir, mir. Imali smo šest ratova u Gazi. Djeca poznaju samo rat“, požalila se. Unatoč teškim okolnostima, redovnica ostaje postojana vjerujući kako je „ostati zauzet i pomagati drugima najbolji način za nositi se s razaranjem“, prenosi Katolički tjednik.

Župa Svete Obitelji pruža pomoć i utočište ranjenim i raseljenim kršćanima koji su pogođeni neprekidnim nasiljem tijekom posljednja dva tjedna, od kojih je većina izgubila svoje domove. Uz još šest redovnica i katoličkog svećenika, s. Nabila neumorno je radila na podršci zajednici u ovim izazovnim vremenima.

Situacija u Gazi i dalje je iznimno zabrinjavajuća. Zajednica u župi Svete Obitelji trenutno nema struje, ni tekuće vode. Za piće su koristili vodu iz bunara – iako se boje da bi u svakom trenutku mogla presušiti, a mineralna voda koju kupuju košta tri puta više no inače.

Kap u moru

Otvaranje granice s Egiptom donijelo je tračak nade za pomoć, ali redovnica i kršćanska zajednica nisu sigurni hoće li prijeko potrebna pomoć stići u sjevernu regiju, gdje su i ostali.

Prema Ministarstvu zdravstva u Gazi, nedavne isporuke pomoći, koje se sastoje od oko 20 kamiona dnevno, smatraju se samo kapi u moru. Ovo je daleko od dovoljnog budući da je ministarstvu hitno potrebno 500 kamiona dnevno kako bi se riješilo značajno smanjenje osnovnih medicinskih potrepština.

Sestre i osoblje čine sve što je u njihovoj moći kako bi svaki pojedinac dobio ono što mu je hitno potrebno, ali sredstva su ograničena, a situacija je svakim danom sve gora, posebice nakon što su izbjeglice iz grčke pravoslavne župe preseljene u ovu župu, jer je kompleks pogođen eksplozijom koja je ubila 18 ljudi. Sada se ovdje nalazi gotovo 700 duša među kojima 100 djece, 50 osoba s invaliditetom i neki od ranjenih koji su na liječenju.

Sada se ovdje nalazi gotovo 700 duša među kojima 100 djece, 50 osoba s invaliditetom i neki od ranjenih koji su na liječenju.

Među poginulima u bombardiranju grčkog pravoslavnog kompleksa je i učiteljica iz škole s. Nabile, kao i cijela njezina obitelj, te druga djeca koja su pohađala župnu katehezu.

Sveta misa slavi se dva puta dnevno, a neprestano se moli krunica za mir po zagovoru Blažene Djevice Marije.

„Nećemo napustiti ovu kršćansku misiju“

U zajedničkoj izjavi patrijarsi i poglavari Crkava u Jeruzalemu naglasili su nepokolebljivu predanost Crkava „ispunjavanju naše svete i moralne dužnosti pružanja pomoći, podrške i utočišta onim civilima koji nam dolaze u tako očajničkoj potrebi“.

Nećemo napustiti ovu kršćansku misiju, jer doslovno nema drugog sigurnog mjesta gdje bi se ti nevini mogli obratiti.

Unatoč vojnim zahtjevima da se evakuiraju dobrotvorne ustanove i bogomolje, Crkve su to odbile: „Nećemo napustiti ovu kršćansku misiju, jer doslovno nema drugog sigurnog mjesta gdje bi se ti nevini mogli obratiti.“ Pozivaju međunarodnu zajednicu da „provede zaštitu u Gazi za utočišta, kao što su bolnice, škole i bogomolje“, kao i na „trenutni humanitarni prekid vatre“ kako bi se osigurala isporuka osnovnih zaliha raseljenim civilima.

Inače, sestre su donijele imperativnu i hitnu odluku o izgradnji skloništa u krugu svoje škole. Ovo će sklonište služiti kao utočište za njihove redovnice tijekom sukoba, omogućujući njihovu sigurnost i dobrobit.

Toliko je zla, toliko patnje. To je užasno. Trenutno imamo samo Boga

Riječi s. Nabile odražavaju osjećaje lokalne zajednice koja čezne za prekidom ciklusa nasilja i patnje nakon gotovo dva tjedna zatvorenosti u župnom kompleksu. „Mir, mir, želimo samo mir. Toliko je zla, toliko patnje. To je užasno. Trenutno imamo samo Boga“, poručila je redovnica.