Doista, prije nego možda dođemo u napast pokušati mjeriti uspjeh našega misionarskog, evangelizacijskog, na kraju i kršćanskog poziva i rada, trebalo bi nam biti jasno što uopće želimo? Na što smo, kao navjestitelji, pozvani?

Vrijeme je Božji glasnik, piše Papa Franjo. Trebamo ga osluhnuti. Znati protumačiti. Kao kršćani, oni koji bi htjeli Riječ Božju dalje naviještati, ne možemo ne pitati se, iznova si posvijestiti, koliko uopće vjera u Boga i danas pomaže čovjeku živjeti život vrijedan čovjeka. Ne možemo to učiniti, a da si nismo prethodno postavili pitanje tko je taj Bog o kojemu govorimo, kojemu vjerujemo i u čije smo ime među ljudima današnjice. Zašto je dobro vjerovati Bogu?

„Gledajte u Gospodina i razveselite se!” (Ps 34)

Možda bi u tim riječima trebalo tražiti pravi odgovor o naviještavanju današnje Crkve. Možda bi u toj riječi trebalo tražiti odgovor o trudu, o uspjehu ili neuspjehu svih kateheta, vjeroučitelja, svećenika pa i roditelja.

Još kao kardinal, papa u miru Benedikt XVI. u svojoj knjizi „Sol zemlje” zapisuje: „Danas se ne događaju velike promjene u smislu povratka kršćanskim vrijednostima. Prije bi se reklo da se radi o daljnjem umaranju duša, o površnosti, rezignaciji, porastu beznađa, nastajanju prostora za razočarenje koji mogu dovesti do novih padova, ali koji isto tako otvaraju mogućnost da snaga kršćanskog učenja dotakne ljude i da tako nastupi obnova. U tom smislu treba pokazati, nastavlja Papa, da katoličanstvo nije gomila zabrana, nego pozitivna opcija. Veoma je važno da se to ponovno vidi jer je ta svijest gotovo iščezla. Puno se slušalo, zaključuje Papa, o tome što nije dopušteno, tako da sada treba reći: Ali mi imamo jednu pozitivnu ideju koju predlažemo, mi imamo Radosnu vijest!

Doista nije lako naviještati Radosnu vijest. Potvrdit će to i teolog i filozof sv. Augustin koji navodi: „Lako je naučiti kada se poslužiti kraćim, a kada dužim pripovijedanjem, međutim, najveća je poteškoća spoznati na koji način valja postupati da svatko podučava radosno.”

Što je radost?

Prekrasna misao koju izgovara Blaise Pascal kada govori o sreći može nam možda pomoći u boljem razumijevanju onoga što znači naviještati radosno. Pascal piše: „Sreće nije ni u nama, ni izvan nas, ona je u Bogu, a time je u nama i izvan nas.” Kad god vjeroučitelj, kateheta, svećenik ili roditelj naviješta Riječ Božju samo ako vjeroučitelj, kateheta, svećenik ili roditelj to još uvijek nije garancija dobroga naviještanja. No, kad Bog koji je u njima naviješta i daruje Sebe, kada se to događa, iz božanske, a ne samo ljudske perspektive, onda je kateheta, svećenik i vjeroučitelj, pa i roditelj, premda umoran – ipak ispunjen, premda neuspješan – ipak plodonosan, premda razočaran – ipak smije biti radostan.

Naviještanje je milost – velikodušna milost

Sjetimo se događaja na Pedesetnicu. Prije uplašeni, a sada hrabri učenici izađoše naviještati Krista Uskrslog. I svi su ih u Jeruzalemu razumjeli govoriti na svojim jezicima. Zašto? Jer nisu govorili oni, nego Bog po njima. A kad Bog govori po čovjeku zar je važno kojim i kakvim jezikom zbori?

Mi danas ne možemo učiniti sve, ali možemo mnogo. Najprije biti radosni jer Bog je u nama riječima sv. Augustina ”dublji od nas samih”. I tako, svako naviještavanje nije ništa drugo nego milosni čin. Naviještavanje je milost – velikodušna milost.

Izvadak iz emisije „Snaga križa” koju je pripremio Ivica Pažin, a emitira se svakog utorka u 20 sati na Hrvatskome katoličkom radiju.

Ivica Pažin rođen je 1968. godine u Đakovu. Diplomirao je 1993./94. na Filozofsko-teološkom studiju na Teologiji u Đakovu. Kao svećenik djelovao je u župi sv. Josipa u Grazu, gdje je završio poslijediplomski studij teoloških znanosti na Karl-Franzens-Universitätu te doktorirao 1998. godine. Docent je Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i predavač katehetike pri Katedri pastoralne teologije u Đakovu te predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK.