Bez obzira na pomalo šaljiv naziv, ekspedicija “Vlaji na Himalaji” se dvije godine vrlo ozbiljno pripremala za ovaj pothvat te ga u konačnici i ostvarila – zahvaljujući zajedništvu i momčadskom duhu svih članova.

Pored veličanstvenosti prirode, Vedran je ostao zadivljen srdačnim, gostoljubivim i skromnim ljudima koje je susreo, a za sam pothvat reći će da je to iskustvo koje regenerira i mijenja čovjeka nabolje.

U emisiji Put pod noge Vedran je progovorio o ljubavi Zagvožđana prema Biokovu: “Prvo što vidim kad otvorim prozor svoje spavaće sobe u Zagvozdu je Biokovo, sv. Jure, sv. Ilija. Od ranog djetinjstva penjao sam se u planinu, dok su u ne tako davnoj prošlosti Zagvožđani i živjeli od Biokova, jer su gore izvodili stoku te u ljetnim mjesecima i živjeli u planini.”

Ipak je Himalaja nešto surovija od Biokova, ipak je to ozbiljna ekspedicija za koju se valjalo dobro pripremiti. No, i uz dobre pripreme planina uvijek priredi neko iznenađenje… Tako su ovi krški planinari morali istrpiti poneku glavobolju i mučninu zbog nedostatka kisika, iscrpljenost uslijed višesatnog uspona, pad temperature i do -30 stupnjeva noću. Dobra priprema za Himalaju uključivala je i 40-50 kg domaćih suhomesnatih proizvoda; čvaraka, pršuta, kobasica, kulena što se prilično svidjelo Šerpama, autohtonom himalajskom stanovništvu , pa su, šaljivo domeće Mlikota, noću držali stražu da bi očuvali zalihe hrane do kraja ekspedicije.

No, u konačnici, izbjegli su velike probleme te se nakon 7 dana uspona njih 12, od kojih 8 Zagvožđana, uspelo na ovaj himalajski šesttisućnjak s kojega se pruža najljepši pogled na Mount Everest.

Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: