Svetište Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika koji tu pronalaze utjehu i mir te snagu i ustrajnost u svojoj vjeri. Svetište je nastalo 1291. godine kada je na trsatskom brežuljku na čudesan način 10. svibnja osvanula rodna kuća Blažene Djevice Marije te se tu zadržala 3 godine i 7 mjeseci. Potom je opet neobjašnjivo prenesena u talijanski grad Loreto gdje se nalazi i danas.
Trsatsko svetište čuvaju i o njemu brinu braća franjevci još od 1453. godine, a danas su to članovi Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Član ove Provincije fra Siniša Pucić u emisiji Put pod noge HKR-a upoznao nas je s poviješću i suvremenošću Svetišta Majke Božje Trsatske te sedamstoljetnom pobožnošću hrvatskoga naroda Gospi Trsatskoj.
Prvi spomen Trsata
Riječ je o najstarijem marijanskom svetištu u nas. Trsat se prvi put spominje još u 7. ili 8. st. kao rimska utvrda koju su Rimljani izabrali s obzirom na stratešku poziciju za obranu toga kraja, no u navalama osvajača u kasnijim vremenima ostala je razrušena sve do današnjih dana. Nakon Rimljana naselili su je knezovi Frankopani koja su posjedovali i ostala područja na tom dijelu Hrvatskog primorja. Trsat im je bio osobito važno i drago mjesto, a posebnu je dimenziju dobilo 1291. godine kada je 10. svibnja na čudesan način na Trsatu osvanula Nazaretska kućica.
Legenda
Postoje dvije priče. Prva kaže da su to jutro 10. svibnja anđeli na čudesan način Nazaretsku kućicu Svete Obitelji iz Nazareta prenijeli na Trsat od kada postaje mjesto čašćenja. Pobožna legenda također nadodaje da je ovaj događaj bio najavljen u snu župniku Aleksandru.
Druga predaja kaže da je u ono burno vrijeme u Svetoj zemlji, kad je trebalo sačuvati sveta mjesta netaknuta jer su osvajači htjeli zatrti tragove kršćanstva, radi sigurnosti kućica prenesena na Trsat te je tu stigla ljudskom zaslugom. Bilo kako bilo, ona je doista bila na Trsatu pune tri godine, od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. kada opet na čudesan način odlazi u talijanski gradić Loreto gdje se danas nalazi veliko svetište u čijem središtu je Nazaretska kućica, kao što je u središtu trsatske crkve mjesto gdje je nekoć boravila.
Povijest
1294. godine kad je kućica prenesena, tuga domaćih vjernika je zavladala Trsatom, pa i širim krajem, što je došlo i do samog pape u Rim. Jedno izaslanstvo krenulo je i u Svetu zemlju kako bi se potvrdilo da je kućica s Trsata doista Nazaretska kućica, što se i dogodilo. Danas središnje mjesto u svetištu Majke Božje Trsatske zauzima čudotvorna slika Gospe Trsatske, dar pape Urbana koji je htio dati nešto u zamjenu za odlazak kućice s Trsata. Predaja kaže da ju je naslikao sam sv. Luka evanđelist.
Trsat danas
Današnje trsatsko svetište izgrađeno je tako da može odgovoriti na sve zahtjeve hodočasnika. Svake godine nešto je novo u svetištu, a i posjet sv. pape Ivana Pavla II. 2003. godine za koji je uvelike zaslužan trsatski franjevac fra Serafin Sabol, bio je poticaj da se uredi i cijeli kompleks oko crkve. Uređen je Marijin perivoj, postavljen kip ‘Trsatski hodočasnik’ točno na mjestu gdje je papa Ivan Pavao II. 2003. godine izašao iz papamobila. Izgrađen je i pastoralni centar s aulom koji je također dobio ime po svetom Papi. Crkva je također kroz vrijeme osvježavana, a u ovom obliku nepromijenjena je već 300 godina, nakon velikog potresa koji ju je tada zadesio.
Trsatski franjevci
Uz poznatog trsatskog franjevca fra Bonaventuru Dudu koji je na Trsatu ostavio bogatu duhovnu ostavštinu, valja se prisjetiti i fra Vendelina Vošnjaka, utemeljitelja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koji je u njezin sastav ugradio i trsatski samostan, do tada u u sklopu Slovenske provincije. Zanimljivo je, pak, da je o. Vendelin bio po rođenju Slovenac, no sagledavši tradiciju koja je vezana uz hrvatsku povijest Trsata odlučio je donijeti tu odluku, usprkos otporu u vremenima previranja. Danas je to mjesto odgojna kuća, mjesto novicijata odakle u daljnji franjevački život kreću mnoge generacije mladih franjevaca. Tu se nadahnjuju i upoznaju prve korake franjevaštva.
Još jedan od znamenitih franjevaca ove Provincije je i fra Aleksa Benigar koji je ostavio veliki trag na našim prostorima te kao profesor bibličar u Rimu, a dobar dio svoga života darovao je ljudima u Kini kao misionar šireći evanđelje. Fra Aleksar Benigar, čovjek velike vjere, iznimne volje i vizije, bio je i prvi životopisac blaženog Alojzija Stepinca.
Stube Petra Kružića i Kapela zavjetnih darova
Trsatske stube kao zavjet je dao izgraditi 1531. godine kapetan Kliških uskoka Petar Kružić čiji se grob nalazi u trsatskom svetištu. Stube koje nose njegovo ime danas su jedno od glavnih komunikacijskih sredstava koji povezuje Trsat i riječku Deltu. 561 stuba vodi od podnožja prema svetištu koje se hodočasniku na vrhu otvara u čitavom svome sjaju. Uz svetište je i samostan u kojemu je jedan od glavnih prostora kapela zavjetnih darova koja čuva darove nebrojenih generacija hodočasnika kao zahvalu za uslišane molitve. Među darovima je najviše maketa brodova i slika starih jedrenjaka, jer Majka Milosti je prvenstveno zaštitnica pomoraca koji u olujama mole Gospu Trsatsku da ih sačuva od smrti. Jedan od najpoznatijih pomorskih darova je i novinski zapis sa slikom broda Titanik koji se čuva na posebnom mjestu, a prinos je jednoga od članova posade na brodu Karpatija koji je spasio mnoge utopljenike s Titanika.
Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: