Vlč. Budinski postavlja pitanje što nakon sakramenata koje smo primili da bismo se mogli susresti s Gospodinom, odnosno što nakon smrti. “Naše biće ima kapacitet za više, tražimo još i još. No, priroda je ta koja nam postavlja ograničenja prema ‘još'”, ističe vlč. Budinski i dodaje da tjelesni užitci i potreba za ‘još’ dovode do boli i nezadovoljstva.

Kod ljudskog duha je drugačije – nema granica istine koju možemo spoznati i ljepotama koje možemo doživjeti. “Duh ne poznaje ograničenja i uvijek gleda u vječnost”, kazao je.

Borba je smisao života

Ispravan put prema vječnosti sastoji se u tome da tijelo služi duši, a ne da duša služi tijelu jer taj izbor čovjeka čini nesretnim. Vlč. Budinski usporedio je život s igranjem društvenih igara koje nas drže u napetosti jer ne želimo izgubiti igru. Čim možemo izgubiti, to znači da možemo i pobijediti.

“Jednoga dana završit će napetost između sadašnjosti i vječnosti. Život je borba i u životu ti ne pobjeđuješ nego se boriš, to govorim i svojim župljanima. S vremena na vrijeme Bog nam daje bliceve pobjede, ali nikada nećemo pobjeđivati u ovome životu jer je on jedno veliko remek-djelo, a ne film u kojem se pitamo je li netko nekoga ubio. Nas zanima tko se spasio, svakodnevno trebamo umirati, ako želimo živjeti s Kristom”, naglašava vlč. Budinski.

Najveći razlog zbog kojeg se bojimo smrti jest to što nikada nismo spremni na nju.

Smisao patnje

“Naša smrt treba se pojaviti kao jedno savršenstvo dugogodišnjeg rada koji smo uložili u oblikovanje samoga sebe svakodnevnim umiranjem samome sebi”, kazao je i dodao da se u tome sastoji smisao patnje.

“Najveći razlog zbog kojeg se bojimo smrti jest to što nikada nismo spremni na nju. Većina nas umire samo jednom, a trebali bismo umrijeti više puta. Tko je navezan na stvarnosti ovoga svijeta, kada mu se približi smrt, neće znati umrijeti u miru”, ističe vlč. Budinski.

Postati dijelom božanske naravi

Nakon smrti svoj grešan život ne može se popraviti, ali zato postoji lijek prije smrti. Prilika za popravak sastoji se u podvrgavanju zakonu žrtvovanja. “Nema prelaska u viši način života, prije nego umremo u nižem načinu života. Što to znači za jednu zraku sunca? To znači, da ona ne može postati list, ako ne umre sebi i starom načinu života. Što to znači za jednu antilopu? To za nju znači da će list morati biti apsorbiran u biću antilope, da bi taj list postigao viši oblik života i postao život antilope. Ako bi antilopa htjela postati nešto više, to će moći samo tako da se žrtvuje i postane dijelom višeg oblika života”, naglašava vlč. Budinski.

To se ne događa smrću i automatizmom, nego podlaganjem božanskome zakonu na ovome svijetu. To je velika istina od koje ne možemo pobjeći.

Postati dijelom božanske naravi, čovjek će postati tako da se podloži višem obliku života, a to je Bog. “To se ne događa smrću i automatizmom, nego podlaganjem božanskome zakonu na ovome svijetu. To je velika istina od koje ne možemo pobjeći”, ističe.

Opći i osobni sud

“Sud će biti dvojak. Bit će ti suđeno u času tvoje osobne smrti i bit će ti suđeno na sudnji dan – to je opći sud. Na prvi sud ideš jer si osoba koja je odgovorna za svoje osobno djelovanje, a na opći sud ići ćeš zbog onoga što si činio u društvu i kao vjernik”, kazao je.

Bog će nam suditi prema onome tko uistinu jesmo, a ne kakvima nas netko vidi ili kakvima sami sebe vidimo.

Vlč. Budinski istaknuo je da u svakom čovjeku postoje tri osobe. Prva – kako nas drugi vide, druga – kakvima se sami vidimo, i treća – kakvi doista jesmo. “Tijekom života lako povjerujemo u sliku o sebi kako nas drugi vide i na temelju toga stvaramo svoju sliku. Bog će nam suditi prema onome tko uistinu jesmo, a ne kakvima nas netko vidi ili kakvima sami sebe vidimo”, naglasio je vlč. Budinski.

“Vidimo li da je naš susjed pokvaren, mi nekada mislimo da smo mi suprotnost, procjenjujemo svoje vrline prema porocima od kojih se suzdržavamo i smatramo se vrlo izgrađenima. Sve je to zamagljen pogled i o tome nas je upozorio sveti Pavao u poslanici Korinćanima. Kadri smo stvarati i prijateljstva prema empatiji, kada vidimo da je netko u potrebi ili pak jer nad nekime možemo dominirati i tako na krivi način ulazimo u ulogu milosrdnog Samarijanca”, naglasio je vlč. Budinski.

“Na sudu će se skinuti te zamagljene naočale i vidjet ćeš sebe kakav doista jesi”, ističe.

Čovjeka određuje njegov izbor

“Ono što jesi, nisi po svojim osjećanjima, nego po svojim izborima. Izbori su ono što nas određuje i odluke koje smo donijeli svojom slobodnom voljom bit će predmetom našeg pojedinačnog suda. Bog nas neće pitati o našem položaju i životnim prilika, već koliko smo ljubili i na kojim se odabirima temeljio naš život”, kazao je.

Vlč. Budinski ističe da je sud zapravo prepoznavanje. Poanta je u tome da Bog u čovjeku prepozna ono što je njegovo. “Nije jedino bitno poznajemo li mi Boga, bitno je i poznaje li Bog nas”, istaknuo je.

Čeka te ili pakao – muka bez ljubavi, ili čistilište- muka i ljubav ili nebo – ljubav bez muke.

Prepoznavanje postoji i s ljudske strane, a očituje se u osjećaju prikladnosti i neprikladnosti. Tako se, primjerice, pred važnom osobom ne želimo pojaviti prljavi i u nečistom odjelu. “Tako s jedne strane vidiš Božje veličanstvo i sjaj, a s druge strane svoju grešnost i malenost protiv kojih se ne možeš braniti. Iz dubine tvoje duše izlazi sud, koji govori Gospodine, nisam dostojan!”, naglašava vlč. Budinski.

Što nas čeka nakon smrti?

“Čeka te ili pakao – muka bez ljubavi, ili čistilište – muka i ljubav ili nebo – ljubav bez muke”, zaključio je vlč. Branimir Budinski.