“Mudrost se daruje onome koji ponizno i ustrajno surađuje s Bogom. Kad si mlad, imaš snage, ali ne i mudrosti, a u starosti je obratno. Bog te, međutim, sada zove na puno bogatiji, plodonosniji i radosniji život koji se krije u otkrivanju Božje volje. U posljednje dvije emisije učili smo kako slušati Božju riječ i kako se suočiti s preprekama koje nas pritom zaustavljaju, potom o sv. Pavlu kao gigantu i evangelizatoru poganskih naroda. U današnjoj emisiji htio bih ti pomoći, poštovani čitatelju, da u kratkom vremenu otkriješ Božju volju za svoj život”, naglasio je vlč. Branimir.

Predstavljajući tri osnovna alata za svakoga tko se želi posvetiti i ostvariti Božju volju, koja je smisao života svakoga kršćanina, upozorio je i da pravi kršćanin više vodi računa o tome da postane pravi kršćanin nego da postane perfekcionist. A tri alata, bez kojih ni on ne bi mogao biti svećenik, su SAMOPOUZDANJE, HRABROST i DONOŠENJE ODLUKA.

Samopouzdanje

Primijetite da nisam najprije spomenuo vjeru ili predanje. Čovjek mora prije svega imati povjerenje u svoje planove i svoje želje. Plod ispravne upotrebe ovog alata je taj da ti ljudi počnu vjerovati. Prof. Ivančić i fra Zvjezdan nisu se takvi rodili, oni su puno radili na sebi i molili. Samopouzdanje je jezgra svake karizme. A samopouzdanje ubija – prvo, loša slika o sebi – drugo, strah i – treće, ovisnost o tome što drugi misle o tebi.

Samopouzdanje se rađa kada se ne bojiš biti u krivu. Mene više ne brine niti jedan moj krivi korak. U tome mi pomaže riskiranje! Smrtni pak neprijatelj riskiranju je oholost koja, usto, ubija samopouzdanje. Ako ovisiš o mišljenju drugih o tebi, i uvijek od drugih očekuješ potvrdu svoga ponašanja, pokazuješ da ti je više stalo do njihovog mišljenja nego do tvoga. Tek kad imaš samopoštovanja, moći ćeš im se suprotstaviti. Djeca gaze mrave jer imaju osjećaj nadmoći nad njima. I ljudi će tebe gaziti samo ako vide da to mogu činiti, i ako si im to dopustio. A to se nije dogodilo odjednom.

Strah od napuštenosti čini nas žrtvama. Strah maltretiranu ženu koči da se makne od zlostavljača. Djeca u školi zlostavljaju puno veće od sebe, ali samo one koji su zakočeni strahom. Čir u želucu stvara duhovni rak u duhu. Nedostatak samopoštovanja čini te bolesnim. A tako je važno posvijestiti da mudar čovjek zna, zna da zna i pobrine se da svi drugi znaju da on zna!

Hrabrost

Nikad nećeš sresti osobu koja je hrabra, a da nije samopouzdana. Hrabrost, međutim, nije urođena nikome, za nju se moramo izboriti. Hrabra osoba spremna je napustiti ono što joj je poznato. Zašto? Zato što te ometa u onome što možeš postati.

Život ti se skuplja ili širi, ovisno o proporcijama tvoje hrabrosti. Prvi hrabri čin u tvome životu pokreće domino efekt.

Kao kršćanin ne čekaš da strah prođe, nego si pozvan upravo zato da budeš vođa. Tvoji uspjesi su tvoji neprijatelji. Hrabar čovjek živi, ljubi, odgaja djecu pred licem straha, ali ne kao njegov rob. Hrabrost i strah uvijek idu zajedno. Sve što čini, čini u neizvjesnosti. Kako ćeš znati pobjeđuje li strah ili hrabrost? Pa uvijek pobjeđuje ono što hraniš. Ljudi se pitaju: odakle strahovi, kako ih se riješiti…? To nisu prava pitanja i pravi smjer. Treba hraniti hrabrost, a izgladnjivati strah.

Vrata hrabrosti otvaraju se uvijek iznutra, nikad izvana. I nitko drugi, osim tebe, ne može otvoriti ta vrata.

U ranim godinama svećeništva silno sam se trudio da me ljudi prihvate, da dobro surađujemo, da nam bude lijepo, samo da bih nahranio svoje samopouzdanje. To me odvelo do puno krivih odluka i trulih kompromisa. Sada više uopće ne razmišljam o tome što ćeš misliti o meni. Uvijek moram odgovoriti na pitanje: ‘Hoću li biti vođa ili klaun?’ I uvijek kad sam birao ovo drugo, iznevjerio sam svoje poslanje. Moje je poslanje dovesti te do Boga, a ne učiniti te sretnim.

Tvoje poslanje kao oca ili majke obitelji nije učiniti svoje dijete sretnim, nego s Bogom doživjeti sreću i to će se vidjeti na tvom licu. To ti nitko ne može dati niti oduzeti. A dijete će to vidjeti i biti sretno.

Ti vodi dijete prema Nebu i svi ćete biti sretni. Bez hrabrosti se ne možeš vježbati u nijednoj drugoj kreposti. Djeca oca ne slušaju samo zato jer je otac, nego zato jer je hrabar.

Donošenje odluka

Vlč. Branimir govorio je o svoje četiri životne odluke. S 25 godina i prvim svećeničkim dekretom odlučio se za službu ministra. Shvatio sam da povjerene vjernike trebam dovesti do Boga, do mjesta na kojem ni sam nisam bio i posvećivati ih, a vidio sam samo svoju silnu slabost i nekompetentnost. Ali dopustio sam Bogu da ostvari svoj plan sa svojim vjernicima. Kad sam mu to predao, On mi je pomogao. Zato ne računaj samo sa sobom, računaj s Bogom kojemu je stalo do te osobe. Ne boj se ograničenja, neuspjeha, budi uz nju.

S 33 godine odlučio se za osobni rast i otad svakoga dana provodi sat vremena pred Presvetim. Najvažnije nije ono što se događa tebi, nego u tebi. Moj govor neće te promijeniti, nego vjera da i tvoje srce može biti promijenjeno. Moli Boga da ti otvori tvoj put.

Ima svećenika koji su napustili svećeništvo, brakova koji su se raspali… To je pitanje svakodnevne odluke u vjernosti.

Prvi dan kad to ne učiniš posljednji je dan tvoga braka i tvoga svećeništva, samo je pitanje vremena kad će se to vidjeti i na van. Brojni stari prijatelji i aktivnosti su otpali iz moga života, ali došli su novi. Tko nije spreman mijenjati svoje stavove, neće biti spreman rasti i život mu postaje neispravan. Ali jedini put otkriti što je ispravno jest – odreći se toga da pod svaku cijenu budeš u pravu.

Zajedništvo je temelj svega

Treća odluka bila je stvaranje zajedništva. Moj prvi potez kao župnika u Gajnicama bio je pomoći župljanima u svemu štogod oni žele, a onda će oni, kasnije, pomoći meni. Na prethodnoj župi sam se prvi htio popeti ljestvama i gledao sam ih svisoka, a trebao sam najprije učvrstiti ljestve i pustiti vjernike prve. Tek kad je njihov rast postao vidljiv, postali smo pravi prijatelji.

Četvrta je bila odluka za odnose. Odlučio sam da ću se družiti s ljudima koji me razumiju i koji me istinski vole, kojima je stalo do mene koji su dragulji mog svećeničkog poslanja, zapravo ljudi koji me jednostavno poštuju. To su ljudi koji te dobro poznaju i pred koje se ne bojiš bacati svoje biserje, znajući da ih neće pogaziti nogama i okrenuti se protiv tebe.

Zato znaj da gubiš vrijeme s onima koji te ne žele upoznati niti se trude upoznati te i voljeti te onakvog/onakvu kakav/va si sada. Jer ako te ne vole sada, kad će te voljeti?! Ako te tvoj dečko ne voli kao djevojku onakvu kakva si sada, vjeruj mi, neće te znati ljubiti u braku kako god postaneš savršena.

Nemoj dana, ma ni sata, gubiti na one koji neprestano uvjetuju tvoju ljubav prema tebi i samo crpe tvoj život i blokiraju tvoje posvećenje! A to je jedino što ti treba!

Izaberi prijatelje

Nemoj zaboraviti da tvoj istinski rast i uspjeh u životu kao osobe i kao kršćanina uvijek rađa jal i zavist kod nekih tvojih kolega i suradnika s posla, a taj se jal pretvara u jaz između tebe i te osobe. Pusti ih! Nije na tebi da smanjuješ i zatrpavaš taj jaz, nego da svoj pogled usmjeriš prema onima koji te istinski ljube i kojima je stalo do tebe, koji dobro poznaju tvoje mane, slabosti i grijehe, a ipak te ljube i pokazuju ti tko si zaista ti. Oni kojima je istinsko stalo do tebe, kadri su dotaknuti tvoje srce i uzdići ti dušu.