U jednoj molitvi sv. Franjo neizravno izjavljuje da je svaki plan života uvjetovan Božjim darom:

“Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj da mi slabi poradi tebe vršimo ono što znamo da ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što se tebi sviđa, da, iznutra očišćeni, iznutra prosvijetljeni i raspaljeni ognjem Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista i da samo po tvojoj milosti Svevišnji dođemo k tebi…”.

Fra Vladimir Vidović/Foto: HKM

Što je Božja volja?

Što je Marija učinila kad nije znala što je Božja volja? Postavila je pitanje: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” I slušala je odgovor. I još nešto, kad drugi prestanu govoriti, Marija ne prestaje slušati. Slušanje nastavlja u svom srcu.

Božjoj volji pripisuje se sve i svašta, a posebno tragedije. Kako Bog može dopustiti nesreće, smrti dragih, ubijanja nevinih, bolesti, epidemije, potrese, poplave…? Zašto Bog dopušta da netko pati? Zašto je baš određenomu čovjeku dao križ? Kad se nekomu dogodi neka nesreća, čuje se reakcija: “To je Božja volja.” Netko pogine, a kaže se: “Božja volja.” Netko teško oboli, a odgovor je: “Što ćeš, Božja volja.” Dvoje bilo u automobilu, jedno poginulo, drugo preživjelo, a ljudi za preživjeloga rekoše: “Samo ga je Bog spasio!” Logično se nameće pitanje: “A onaj što je poginuo? Što je s njim?” Osim što se tumači Božjom voljom, mnoge tragedije i nastaju pogrješnim poimanjima Božje volje. Što sve ljudi nisu spremni (pod)uzeti u nastojanju da izvrše Božju volju?

Mi nismo gospodari nego samo upravitelji dobara. Treba svime upravljati po Božjoj namisli.

Kako prepoznati Božju volju?

Tražiti i pronaći volju Božju, otkriti Očev plan sa mnom, prepoznati svoje zvanje, talente, karizme, otkriti osobni identitet i ostvariti ga u Bogu, ostvariti svoj život sa svime što jesam i što imam… Da bih mogao sve to ostvariti moram se susresti s Bogom. U tom susretu otkrit ću pravu vrijednost života; što znači živjeti s Kristom, u Kristu i po Kristu; otkrit ću svoje mjesto u društvu i Crkvi i uraditi ono što samo ja mogu uraditi.

Da bismo rasli u slobodi: moramo se oslobađati egoističnog, bolesnog kruženja oko sebe.

Da bi susret s Bogom bio autentičan treba na području intelekta prihvatiti istinite i dobre misli, na području volje očistiti se od želja koje mogu biti pogubne, na području nagona treba se oslobađati pokreta koji nisu dobri, na području osjećaja naći ravnotežu između hladnog racionalizma ovisnosti o emocijama.

Naše je biće obdareno mnogim darovima i mogućnostima. Mi nismo gospodari nego samo upravitelji dobara. Treba svime upravljati po Božjoj namisli. Da bismo rasli u slobodi moramo se oslobađati egoističnog, bolesnog kruženja oko sebe te moramo tražiti i prihvatiti Boga onako kako nam se objavljuje.

O savršenom posluhu

Gospodin kaže u Evanđelju: “Koji se ne odreče svega što posjeduje ne može biti moj učenik” (Lk 14, 33); i: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga” (Lk 9, 24). Onaj čovjek ostavlja sve što posjeduje i gubi svoj život koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I što god radi i govori što sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro što čini, to je pravi posluh. I ako bi podložnik kadgod nešto smatrao boljim i korisnijim za svoju dušu negoli je ono što mu poglavar nalaže, neka ono svoje dragovoljno Bogu žrtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvršiti. To je ono pokoravanje ljubavi jer udovoljava Bogu i ljudima.

Ne događa se ništa što Bog nije od vječnosti predvidio ili htio ili barem dopustio.

A ako poglavar zapovijeda nešto što je protiv njegove duše, premda ga ne mora slušati, neka ga ne napušta. Pa kad bi ga stoga neki progonili, neka ih radi Boga još više ljubi. Jer koji radije trpi progonstvo negoli se dijeli od svoje braće, taj zaista ostaje u pravom posluhu, jer polaže dušu svoju za braću.

Savršeno prianjanje uz volju Božju najsigurniji je put prema kršćanskoj svetosti

Ono se sastoji u cjelovitom i prisnom podlaganju i usklađivanju naše volje i Božje u svemu onome što on od nas traži ili što dopušta.
Volju Božju možemo razlikovati na dva načina: prvu možemo nazvati objavljena ili poznata, drugu neobjavljena ili nepoznata.
Objavljena volja Božja nalazi se u njegovim zapovijedima ili zabranama (grijeh), u evanđeoskim savjetima, u Crkvenim zapovijedima, redovničkim pravilima, dužnostima našega staleža, u dobrim nadahnućima koja dolaze od njega (koje treba dobro provjeriti) i u događajima koje je Bog htio ili dopustio. Na tu vrstu volje Božje čovjek treba odgovoriti posluhom.

Ne događa se ništa što Bog nije od vječnosti predvidio ili htio ili barem dopustio. Bog ne može htjeti ni dopustiti ništa što ne bi bilo u skladu s našim posljednjim ciljem. Sve se okreće na dobro onima koji ljube Boga i ustraju u njegovoj ljubavi. Podvrgavanje volji Božjoj nas potiče Isusov primjer čiji je život bio posvemašnje ispunjenje volje Očeve naša korist. Vršenje volje Božje vodi prema svetosti od koje nema većega dobra za nas.

Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu, a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće!

Sv. Franjo izražava svoju ljubav prema Bogu time što nastoji uvijek izvršiti njegovu volju kako bi i u tome nasljedovao Krista, koji je bio posve predan volji Očevoj. U svojim spisima podsjeća na svoje nastojanje: “Njegova smo braća kada činimo volju Oca njegova koji je na nebesima”; “sada, kad smo napustili svijet, nemamo što drugo činiti nego nastojati da slijedimo volju Gospodnju i da mu se svidimo”; “brat… neka nastoji biti onakav kakvog ga Bog želi, bilo zdrav bilo bolestan”.

Kad je jednom spoznao volju Božju, nastoji je izvršiti na najsavršeniji način. Vrativši se, nakon susreta s Gospodinom, iz Spoleta u Asiz, “istraživao je volju Božju kojoj se s najvećom gorljivošću želio suobličiti” (Sv. Bonaventura). 

Volja Božja kao cilj

Postoje svjedočanstva koja dokazuju odluku koje se držao Franjo cijelog svog života. Prvo svjedočanstvo je u Tumačenju Očenaša: “Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji: da te ljubimo svim srcem misleći uvijek na tebe; svom dušom, čeznući uvijek za tobom; svim umom, upravljajući prema tebi sve svoje nakane tražeći u svemu tvoju slavu; i svom snagom svojom, trošeći svoje sile i osjećaje duše i tijela na službu tvoje ljubavi i ni na što drugo; ljubeći bližnjega kao sami sebe, radujući se dobru drugih kao svojemu dobru i suosjećajući s drugima u nevolji, da ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni.

Volja Božja koju zaziva Franjo je ona što već postoji na nebu, ali koju treba izvršiti i na zemlji. On u svojoj posvemašnjoj ljubavi prema Bogu želi biti savršeni izvršitelj i sluga božanske volje: srcem, mišlju, željom, svom snagom tijela i duha. I budući da zemlja u tome mora biti slična nebu gdje sveti uživaju svoju blaženost u izjednačavanju s voljom Božjom, on želi raditi na tome da i ljudi koji su na zemlji vrše volju Božju: on ih želi ljubiti, s njima suosjećati, opraštati im, kako bi shvatili svi da s ljubavlju prema volji Božjoj i zemlja postaje nebom ili je priprava za nebo. Zato u Pjesmi stvorova opominje: “Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu, a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće!”.

Na kraju nabrojimo plodove vršenja i prepuštanja volji Božjoj:

• daje nam da živimo u posebno prisnom odnosu s Bogom
• idemo kroz život s jednostavnošću i slobodom jer ne želimo ništa osim onoga što se Bogu sviđa.
• čini nas stabilnima i mirnima u svim okolnostima
• ispunja nas mirom i radošću koju nam ništa i nitko ne može oduzeti jer želimo samo ono što Bog želi.
• osigurava nam sretnu smrt i Božju nagradu (u nebu Bog ispunja volju onih koji su njegovu volju izvršavali na zemlji)