Ako bacimo komad željeza u vodu, on će odmah potonuti na dno. To je tako normalno. A opet može biti i drugačije.

Na primjer, uzmite u obzir veliki prekooceanski brod. Također je izrađen od željeza, od materijala koji je teži od vode i sam po sebi ne može plutati.

Objašnjenje je jednostavno.

Na brod djeluje gravitacijska sila jednako kao i na taj komad željeza i vuče ga dolje, na dno. Ali, protiv ove sile djeluje druga sila – sila tlaka, koja ovisi od mjerne zapremine potopljenog tijela. Brod je u stanju da pluta jer je ispunjen zrakom koji je lakši od vode.

Mi smo grešnici i zakon grijeha nas nemilosrdno vuče dolje, u propast. To je tako prirodno. Grešnik sam ne može doći gore u nebo. Ali tu je jedan drugi zakon: Ako je u nama Krist, tako smo onda oslobođeni gravitacijske sile grijeha i poneseni smo gore k Bogu. Zakon Duha nas oslobađa.

Što je Duh Sveti učinio apostolima?

Duh Božji koji silazi s neba Duh je istine. Uvečer uskrsnoga dana obuzeo je učenike dubokim ganutljivim sažaljenjem. Krut grumen u duši rastapa se. To je Duh kajanja. Zatvoreni u svojemu prostoru apostoli se kaju što su Učitelja iznevjerili. Ostavili su ga, nisu bdjeli s njime ni molili, razbježali su se u njegovoj muci, zanijekali mu ime. Kaju se što su se uplašili za svoj život, zatvorili se i izolirali. Dopustili su da im strah bude vođa i vladar. U srcu im se smililo kada je Gospodin stao među njih i rekao: »Mir vama.«

To je mir za njih, utjeha i duboko ganuće. Raskajani uviđaju kako je sve što učiniše bilo uzalud, ludo, pogrješno.

Duh koji silazi na apostole Duh je pamćenja i nutrine. Sjećaju se oni sada kako im je ono Gospodin prije, na Posljednjoj večeri, bio obećao mir. Pamte kako im je na Uskrs, trećega dana, dao mir – nakon izdaje i užasa, nakon bijega i mučenja. Sada, nakon pedeset dana molitve i sabrana iščekivanja u šutnji, došla je sila odozgor. Sjetili su se kako ih je prije no što će poći uputio svim narodima, poslao ih po svemu svijetu. Povjerio im je golemu zadaću da osvoje svijet ljubavlju Sina Božjega. Svetkovina Duhova važno je poslanje. Gospodin nas bespogovorno šalje u sav svijet: u sav naš svijet – u obitelj, među prijatelje, na posao – poslani smo unijeti logiku evanđelja, svjedočiti kako nas je Isus ljubio.

Poslani smo unijeti logiku evanđelja, svjedočiti kako nas je Isus ljubio

Duh koji silazi na apostole Duh je govora i svjedočenja. Čovjek koji treba stati pred veliko mnoštvo i javno progovoriti zna kakvi se osjećaji javljaju. Znamo da samo autentičnost zaista vrijedi. Uplašeni učenici, iza zatvorenih vrata i iza zatvorena srca, nisu govorili. Nisu mogli. No pedeset dana molitvene tišine, pedeset dana tihih, skromnih riječi Bogu dovelo ih je na prag velikoga oslobođenja i snage. Sada se usude i kadri su priopćiti riječ – riječ radosnu i snažnu, riječ koja je optužba i poziv na obraćenje.

Duh koji silazi na apostole Duh je duhovnoga života i ljudske dubine. Sada oni vide i osjećaju tko su i što je Bog za njih učinio. Svaki naš ispit savjesti i svaka meditacija pred Bogom, molitveni vapaj ili zahvala Bogu zbiva se u Duhu Svetomu. Svaki put kada jasnije spoznam što jesam i što je volja Božja za mene, primam dar Duha Božjega. Duhovi su sveti zadatak da otkrijem i potvrdim vlastito duhovno zvanje. U čemu i kako ću poboljšati svoj molitveni život, kako ću unaprijediti svoj odnos prema Bogu?

Što Duh Sveti čini nama?

Svetkovina Duhova daje ozbiljnu zadaću da prepoznam i prihvatim dar Duha koji je upravo meni dan da bude na koristi cijeloj zajednici. Kada i kako je Bog htio, na mene je sišao jezičac svete vatre da me povede na životni put koji odgovara nacrtu Duha baš za mene. I ne će biti dosta da snažne riječi i ideali budu samo na mojim usnama, nego moj način života i moje zanimanje moraju se uskladiti s ritmom i melodijom Duha Svetoga. Jedino tako bit ću plodan apostol – plodan vjernik i kršćanin u današnjem svijetu.

Mi svakoga dana živimo s tajnom prisutnosti Duha Svetoga, pa i onda kad smo rijetko toga svjesni. Radujemo se kad vidimo kako se u prirodi budi novi život i pred očima nam zasja sva njezina raskoš. To je Duh koji u njoj bilježi trag Božje ljepote i nama daje da to gledamo. On je onaj koji nam daje okus dobra. On je onaj koji nas goni na pomirenje. On je onaj, koji nas zove na solidarnost.

On je onaj koji nam daje okus dobra

Duh Sveti je kao blagi povjetarac, koji nas zahvaća i vodi k dobru. On poštuje našu slobodu; on nas poziva i budi naš ugodan okus za dobro. Ako slijedimo njegova nadahnuća i njegove poticaje, bit ćemo uistinu slobodni. Bit ćemo ispunjeni svetom radošću i naći ćemo nove putove jedni za druge u snazi ljubavi. Duh Sveti gradi mostove pomirenja; on pobjeđuje podjele i svađe i daruje jedinstvo djece Božje u istinskoj vjeri i u ljubavi.

Ako nalazimo u svakidašnjici tako puno kukanja i pesimizma i nezadovoljstva – također u zajednici vjernika, Crkve – tada rješenje problema leži upravo u tome, da se još više otvorimo Duhu Svetom i njegovom djelovanju nego što smo to dosad činili.

Duh Sveti je kao blagi povjetarac, koji nas zahvaća i vodi k dobru

Ako živimo u Duhu Svetom, tada doduše još živimo u “svijetu”, ali mi više nismo “od svijeta”. Naš životni zakon je sloboda u Isusu Kristu. Duh Božji oslobodio nas je od okova grijeha i smrti. Mi smo već u krštenju nanovo rođeni u vodi i u Duhu Svetom. U krizmi nam je na osobit način darovan Duh Sveti, da u našem životnom položaju i u našoj životnoj zadaći imamo snagu i hrabrost sačuvati se u dobru.

Nemojmo zaboraviti svakodnevno zazivati svetu Djevicu i Majku Božju Mariju za njezin zagovor kod Boga. Ona je bila ispunjena Duhom Svetim i neka nam ona izmoli od Boga darove Duha Svetoga koje nastojmo živjeti svaki dan.

***

Šestorica svećenika iz četiriju biskupija utorkom od 20 sati u emisiji „Pod križem“ promišljaju o životnim teškoćama i Božjoj blizini čovjeku.

Emisiju u cijelosti poslušajte u arhivi HKR-a.