Uvod

Marija za nas nije opcionalna, fakultativna – za nas je neophodna. Za naše kršćansko zvanje Marija ne može biti nikako zaobiđena, osim ako si ne želim dodatno zakomplicirati kršćanski hod. Je li moguće živjeti kršćanski hod bez Marije? Vi koji imate iskustvo  rada s djecom… je li lako za jedno dijete odrasti bez majke? Nije! Može odrasti bez majke, ali je  puno teže ako ti svakodnevno život nije natopljen ljubavlju majke. Ljubav jedne majke čini  mogućima čak i jako teške stvari. 

Naš duhovni život ima uvijek paralelu s našim fizičkim životom i našim odnosima – postoje stvari  koje nam idu u prilog. Postoje stvari u životu koje se jako jako zakompliciraju kada ih želimo  životi bez pomoći. 

Najgore što se može dogoditi u duhovnom životu jest pomisliti da se u duhovnom životu  trebamo postati samodostatni. Duhovni život nam zapravo otkriva jednu duboku potrebu koju svi  mi imamo. U duhovnom životu shvaćamo da smo potrebni. Što više osoba raste u duhovnom  razvoju shvaća koliko su istinite Isusove riječi: Bez mene ne možete učiniti ništa. On to ne govori  zato što želi umanjiti našu slobodu, nego zato što ju želi učiniti mogućom. Neprijatelj ti progovara  na potpuno suprotan način – ti nemaš potrebe ni za kime, ne trebaš se osloniti ni na koga, sve možeš sam. Mi mislimo da sloboda znači ne imati potrebu ni za kime i sve moći izbalansirati  samostalno. Ali mi smo načinjeni jedni za druge. Kada uzmemo u obzir našu potrebu za drugim, tada zaista rastemo. Duhovni život, u kojemu osoba umanjuje potrebu i pomoć koja može doći od  drugih, nije duhovni hod koji ti pomaže rasti, nego koji te guši. 

Neprijatelj ti progovara  na potpuno suprotan način – ti nemaš potrebe ni za kime, ne trebaš se osloniti ni na koga, sve možeš sam.

Teologija, da bi nam pokazala koliko su važni odnosi u našem duhovnom životu govori  nam o općinstvu svetih ili zajedništvu svetih – la comunione dei santi. Kaže da kao što jednom djetetu pomažu odnosi – roditelj, majka, otac, prijatelj – dakle skup odnosa koji čine mogućim  život jednoga djeteta i svaka od tih relacija ima jednu ulogu. Jednu ima prijatelj, drugu majke, treću otac… u duhovnom rastu to čine relacije sa svetima. 

U duhovnom životu, što trebalo podcrtati u odnosima? Što trebamo unaprijediti kako bismo  mogli bolje životi naš kršćanski život. Govorimo o. općinstvu svetih – jedan od tih odlučujućih odnosa jest odnos s Marijom. 

Za razumjeti ovo vratimo se evanđelju, dopustimo si da nam evanđelje pomogne. Marija  ima dva poziva – jedan poziv, i jedan poziv unutar poziva. Koji je prvi Marijin poziv? Biti Majka Božja. Njezin „evo me“ izvlači iz nje prvi poziv koji je biti Majka Božja, Majka Isusova. Ako je  Isus na koga sličio, ličio je na Mariju. Krv i tijelo Isusa su krv i tijelo Marije. Ne možemo ne biti  neizmjerno zahvali toj ženi jer zahvaljujući njenom „evo me“ imamo konkretno Isusa. On ulazi  u povijest po Marijinom „evo me“. Marijin poziv je biti Majka Božja. I to je sve? Ne! Marija u  jednome trenutku prima drugi poziv unutar tog poziva koji je primio. I kako nam progovara  Ivanovo evanđelje taj drugi poziv Marije događa se pod križem – posljednje minute Isusovog  života.

Kao što je je Bog pozvao biti Majkom Isusa Krista, tako ju je Isus pod križem pozvao biti majkom svakoga od nas.

Gledajući majku i učenika kaže – “evo ti sina, evo ti majke”. Ivan ju uzme sebi. Zašto nam evanđelje govori o ovome događaju. Da nam kaže kako se Marijin poziv pod križem proširuje – ona postaje majka svih nas! Možeš li reći jednoj majci, evo od sada više nemoj razmišljati kao majka i ponašati se kao majka? Ne! To je protiv prirode majke! Majka razmišlja kao majka! Možemo kompletno ignorirati svim bićem Mariju, ali to neće otkloniti njezinu brigu za nas jer je po svome pozivu majka svima nama! Njezino majčinstvo nije dodatak mome duhovnom životu, to nije dekoracija! Njezin poziv je biti tvoja i moja majko! Kao što je je Bog pozvao biti Majkom Isusa Krista, tako ju je Isus pod križem pozvao biti majkom svakoga od nas. Marijanska strana u našoj vjeri je potpuno teološki utemeljena. Možemo čuti komentar – vi katolici ste previše  priljepljeni uz Mariju! Ma kako ne biti uz nju kada mi je po svome pozivu od samoga Boga dana  za majku! 

Uloga Marije

Ona ima specifičnu funkciju, ulogu u našem rastu. Majčinstvo Marije izvlači van Sina Božjega, dijete Božje koje je pohranjeno u svakome od nas. Svatko od nas ima jedan potencijal i taj potencijal van može izvući samo ljubav. Vi koji učite pisati i čitati djecu. Dijete ima kapacitet za čitanje i pisanje, može to naučiti. Međutim, treba naučiti, mama treba izvući van taj dan. Dakle, po krštenju svatko je od nas svet. Marija izvlači van sveca koji je u svakome od nas. Kao što je izvlači van sposobnost čitanja i pisanja jednoga djeteta. Marija izvlači van svetost svakoga od nas. Ona otkopava svojim majčinstvom potencijal za svetošću koji postoji u svakome od nas. 

Marija izvlači van svetost svakoga od nas. Ona otkopava svojim majčinstvom potencijal za svetošću koji postoji u svakome od nas. 

Što se najviše približava majčinstvu Marije? Najbliže tome je majčinstvo Crkve. Ali oprez, Marija je slika Crkve, nije Crkva slika Marije. To znači da Crkva, ako želi biti autentična treba se  inspirirati na Mariji. Kada Crkva želi pronaći svoje majčinstvo, treba gledati Mariju. Marija je ono što bi Crkva uvijek trebala biti.

Što je Crkva, za što bi trebala služiti?

Teolozi to izražavaju u  jednoj jednostavnoj prekrasnoj rečenici → čini se komplicirana ali sve izražava. Crkva je univerzalni sakrament spasenja. Jedan instrument koji nam treba pomoći na putu spasenja. Crkva je konkretna pomoć koja treba izvući iz svakoga od nas sveca koju je u tebi i meni pohranjen. Ako Crkva to čini na ljudski način, tj. ne savršeni način jer je sastavljena od nas ljudi, Marija to čini na savršen način. Marija čini odlično daj proces izvlačenja van sveca koji se nalazi u svakome od nas. Zato nas danas, u listopadu, želim potaknuti na jedan čvrst i odlučan odnos s njome koja je po svome pozivu moja Majka! Uloga toga majčinstva je izvući iz mene i tebe ono najbolje, sveca koji se nalazi u meni. 

Što znači biti svet? 

Znači postati u potpunosti ono što jesi! To je Isus! On Jedinorođeni sin Božji! Jedan, jedinstveni Očev Sin! U očima Božjim svatko je od nas jedinstven. Biti svet znači izvući van našu jedinstvenost! Jedan je svet ne kada kopira drugoga! Netko može reći ja sam svet jer nalikujem sv. Augustinu! Ne! Svetost sv. Augustina je u tome što je u potpunosti bio sveti Augustin! Jedinstven! Hrvoje treba biti u potpunosti Hrvoje, ne netko drugi! Ivana treba biti Ivana. Stjepan treba biti Stjepan! Svatko od nas treba biti jedinstven! Biti svet ne znači nalikovati na nekoga nego postati u potpunosti ti! Ovo je važno! Puno puta u pokušaju da  budemo sveti prestanemo biti mi samo kako bismo radili fintu da smo netko drugi. 

Biti svet ne znači nalikovati na nekoga nego postati u potpunosti ti!

Puno puta naljutim svoju subraću redovnike. Nedavno sam pitao jednoga: “Koliko postoji svetih franjevaca”. A oni postanu ponosni jer imaju nebrojenu listu svetih fratara. Kažem: “Jedan! Sveti Franjo!”. Sve ostalo su neuspjeli pokušaji! Netko misli da, kako bi postao svet treba nalikovati Franji! Da, trebaš  mu nalikovati u jednoj stvari. Franjo je bio jedinstven u onome što jest! Ako želiš nalikovati Franji  trebaš biti jedinstven kao što je Franji bio Franjo! Jedinstveni Franjo! Hrvoje Treba biti Hrvoje! Ante treba biti Ante! Marko treba biti Marko! Dakle, ne trebam se pretvarati da sam Franjo ako  sam ja Hrvoje, nego trebam u potpunosti biti Hrvoje, kao što je Franjo bio u potpunosti Franjo. Nas zanima kako se postaje jedinstven! Kao i kada odrastamo. Postoji jedan trenutak, a to je  djetinjstvo kada si ne postavljamo pitanje o nama samima – mislimo da smo produžeci mame i tate. Onda u adolescenciji želimo razumjeti tko smo i govorimo puno puta ne kako bismo razumjeti  itko smo i govorimo ne jer tražimo definiciju samih sebe. To je vrijeme kada pred sobom imamo modele. Gledamo druge. Želimo im sličiti. Ali to je jedna fa života. Odraslim se postaje kada se prihvati činjenica da ne trebam sličiti na nekoga, kada sam u pokušaju da sličim na nekoga shvatio  tko sam zaista ja. Otkrio sam svoju jedinstvenost! Lijepo je susresti svete! Jer kada susretneš  jednog autentičnog sveca susretneš jednu osobu koja je jedinstvena, ne kopija! Sveci si nalikuju u  njihovo jedinstvenosti! 

Netko misli da, kako bi postao svet treba nalikovati Franji! Da, trebaš  mu nalikovati u jednoj stvari. Franjo je bio jedinstven u onome što jest!

Koja je uloga majke? 

Jedna majka, ako je dobra majka, ne voli nikada djecu na jednak način, zato što je svako dijete različito. Majka gleda svako dijete kao da je jedino. Jedna majka koja daje desetku svakome djetetu nije na razini. To je ideološka majka. Ako imam troje djece, svako od njih se međusobno razlikuje, čak iako imaju istoga oca i odrasli su u istom ambijentu. Ljubav uvijek prepoznaje jedinstvenost onoga koji  stoji ispred. 

Ljubav uvijek prepoznaje jedinstvenost onoga koji  stoji ispred. 

Mi smo ljubljeni od Boga po majčinstvu Marije i po Majčinstvu Crkve jednom ljubavlju  koja nas poziva da budemo jedinstveni. Ne ljubav koja nas uniformira nego koja nas ljubi s našim  razlikama. Osobe koje izvlače van svoju jedinstvenost su osobe koje žive u miru! Ivan Pavao II., Majka Tereza… 

Naša jedinstvenost puno puta dolazi od naše osobne  povijesti koju smo proživjeli – naše rane koje smo proživjeli ,nepravde, teškoće koje nas čine  jedinstvenima.

Svatko od nas treba stvoriti mir sa svojom različitošću, sa svojim jedinstvenostima. Bilo bi zanimljivo razmišljati da je naša jedinstvenost plod isključivo naših talenata. Ja sam jedinstven jer  sviram klavir, slikam, govorim jezike. Naša jedinstvenost puno puta dolazi od naše osobne  povijesti koju smo proživjeli – naše rane koje smo proživjeli ,nepravde, teškoće koje nas čine  jedinstvenima. Kada jedan učini mir sa svojom jedinstvenošću, on to čini sa cjelokupnom  unikatnošću, ne samo s talentima i blještavostima – ne, također sa slabostima i ranjivostima. Eto zašto sveci uvijek imaju jednu jako konkretnu viziju sebe. Kada sveci govore o sebi koriste često snažne riječi – ali ne da se obezvrijede. 

Slabosti ili navike

Gdje je tu snaga? Kada dopustiš da te Božja ljubav pohodi u tvojim slabostima, to nemaš straha reći da si ništa. Jer shvaćaš da si ništa, i da si ljubljen, tj. da možeš samo primati i da ne trebaš ti određivati one dijelove života u kojima Gospodin želi biti prisutan. On želi ući baš u neurednu sobu. Da, ja sam imao ovu ranu zbog obiteljske situacije, ali sam dopustio da ljubav Božja uđe u nju. Da, imao sam ovu ranu koju mi je nanio dečko, djevojka, prijatelj, ali sam  dopustio da ljubav Božja uđe u nju. Ovu slabost, ali tražim način da Božja ljubav pohodi i taj dio  moga života. Pogled svetaca na njihove živote je realan pogled. Sveti Pavao – trn u tijelu → dosta  ti je moja milost. Realan pogled, ali pogled osobe koja je ljubljena, ne isfrustrirana. Linija između  poniznosti i frustracije je tanka. Sveci su ponizni, ne isfrustirirani u vlastitom siromaštvu jer su  dopustili da ih Bog tamo pohodi. 

Da, ja sam imao ovu ranu zbog obiteljske situacije, ali sam dopustio da ljubav Božja uđe u nju.

Dakle, kada govorimo da je unutar nas skriven svetac i da ga Bog svojom ljubavlju želi  izvući na površinu kako bi postao vidljiv i efikasan, govorimo da Bog želi izvući van našu  jedinstvenost i da ta jedinstvenost prolazi kroz jednu realnu viziju nas samih – a tu su i naše slabosti  i ranjivosti – ali koje su duboko ljubljene od strane Boga. Sveci su grešnici koji se osjete duboko  ljubljeni. 

Koja je uloga jedne majke, dakle uloga Marije? 

Učiniti mogućim tu jedinstvenost. Ispred jedne majke dijete se uglavnom ne srami pokazati vlastitu nesposobnost, slabost, ranjivost, nego upravo suprotno, s time joj hrli u susret i traži pomoć. Jer je majka. Imati Mariju u duhovnom životu, u zajedništvu svetih, kao Zvijezdu Danicu, kao referentnu točku, znači imati jednu Ženu, Majku koja ljubi jednom ljubavlju koja nam omogućuje da budemo potpuno autentični. Ako njezina bezgrješnost ne služi tome da iz mene izvuče sveca koji je u meni pohranjen sa svime što čini život, pa dakle i s grešnosti, i da u tome otkrije moju jedinstvenost, onda Marija baš i ne služi. Želim reći, ako prisutnost jedne majke čini da neprestano raste osjećaj krivnje nije baš da ona vrši ulogu majke. Jer prisutnost jedne majke  uništava osjećaj krivnje. Ispred drugih dijete to skriva, ali ne i ispred majke. 

Želim reći, ako prisutnost jedne majke čini da neprestano raste osjećaj krivnje nije baš da ona vrši ulogu majke.

Dvije slike iz evanđelja nam pomažu. Jednu smo već vidjeli. Druga je svadba u Kani. Ako  uzmemo Ivanovo evanđelje vidimo da ga možemo zaključiti s dvije svadbe. Svadba u Kani i  Posljednja večera. U dva čuda. Preobrazba vode u vino, i preobrazba vina u krv. Dijalog između početka i kraja evanđelja je učinjen s Marijom. Na početku Marija govori Isusu te on odgovara  kako još nije došao njegov čas – ženo još nije došao moj čas. Ponovit će te riječi i na križu – Ženo. U Kani postoji u potenciji sve ono što će se dogoditi poslije. Marija je prisutna na početku i na kraju toga puta. Što se događa na toj svadbi. Nedostaje vino. Nije čudno što nedostaje vino, koje  predstavlja radost. Na fešti koja bi trebala predstavljati naš život, nedostaje vina. Lijepo je razmišljati o tome kako je naš život jedna fešta. Kada Bog promišlja tvoj život, gleda ga kao jedno slavlje. Nedostaje vino, ali nitko ne primjećuje. Samo Marija to primjećuje. Eto, Majka koja nema  potrebe da joj djeca govore, nego primjećuje stvari koje nedostaju prije negoli ih i sinovi primijete. 

Lijepo je razmišljati o tome kako je naš život jedna fešta. Kada Bog promišlja tvoj život, gleda ga kao jedno slavlje.

Ne osjetite li i vi potrebu da budete od strane nekoga gledani na takav način? Biti primijećen, duboko. Da te netko gleda i vidi ono što ti nedostaje i prije nego sam to shvatiš. Da uoči kako se tvoj izvor radosti izkonzumirao do kraja. Imamo potrebu za nekoga tko će posredovati  za nas da nas izvuče van iz te nelagode koja nas guši. Marija čini zagovorom upravo to. Kao svaka majka traži način da riješi problem. Ženo još nije došao moj čas… Ova Žena kroz čitavu povijest nastavlja posredovati te i dalje govori slugama – učinite sve što vam kaže… 

Ukazanja Marije – nema zemlje gdje nije bilo ukazanja Marije. Roženica – Kravarsko. Istinito, nije istinito. Nije uopće važno. Ali sve je označeno ljubavlju prema Mariji – cijeli svijet.  Nije obvezujuća. Ako ne vjeruješ u Fatimu nisi manje kršćanin. To je pomoć, nije temelj. Svaki puta kada se objavljuje možemo sav sadržaj staviti u ove riječi – činite ono što vam kaže (post, molitva, Božja riječ, ispovijed, sakramenti). Marija „boluje“ od jedne stvari od koje boluju sve mame. Dosadne su. Neprestano ponavljaju iste stvari. Marija neprestano ponavlja isto – slušajte ga te nas time uvijek vraća na ono što je esencijalno. Podsjetiti nas da slušamo Isusa i da je  najvažnija stvar slušati ono što nam govori Isus. 

Marija „boluje“ od jedne stvari od koje boluju sve mame. Dosadne su. Neprestano ponavljaju iste stvari.

Osoba može reći da je u potpunosti kršćanin, ne kada prestane griješiti, nego kada dopusti Gospodinu da iz njega izvuče ljubljeno dijete Božje. Svetost se ne mjeri u kvantiteti slabosti, nego  u kvantiteti otvorenosti tvoga srca Božjoj ljubavi. Radi se o kapacitetu da ostanemo neprestano uz  Isusa, lak i kada griješimo. Postoji način griješenja koji je kršćanski, te onaj koji je dijaboličan. 

Svetost se ne mjeri u kvantiteti slabosti, nego  u kvantiteti otvorenosti tvoga srca Božjoj ljubavi.

Dijaboličan je onaj način grijeha kada pogriješim i kada sam postajem sudac, učitelj, tražim krivca,  krivim sebe itd. Postoji i drugi način, shvatiti da je sveti Pavao u pravu kada kaže – tko će nas  odvojit od ljubavi Kristove – mač, smrt… ma ni grijeh nas može odvojiti od ljubavi Kristove ako  ostanemo uz njega. Sve može odvojiti nas od ljubavi Kristove ako te trenutke ne živimo s njime.  Oholost znači zaobići Isusa i staviti se ispred njega. Marija se neprestano stavlja iza Krista i čini mogućim evanđelje jer neprestano stoji iza Isusa.