"Kako to da onaj, koji je suviše volio život, uzvišeno govori o smrti, tepajući joj čak: 'Dobro mi došla, sestrice smrti!'? Uistinu, nitko kao sveti Franjo!" piše u svojoj novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.
Čudan je bio sveti Franjo Asiški… Mnogim piscima koji opisuju njegov život i djelo Franjo je djelovao neshvatljivo, mada je po mom mišljenju Gilbert K. Chesterton najbolje „uhvatio“ sliku svetog Franje. Zanimljivo, nitko nije toliko lijepo pisao o suncu, a zapravo se skrivao po tamnim špiljama i udubinama Asiza i La Verne. Nepojmljivo!
Nije čak želio ni postati svećenikom da ne bi ostvarivao privilegije, a dobio je naziv Drugi Krist ili Alter Christus
Sveti Franjo bio je odveć nježan prema grubom i krvoločnom vuku iz Gubbija, kojeg je u konačnici i pripitomio, a s druge strane bio je krut prema bratu magarcu, odnosno vlastitom tijelu, kako ga je nazivao. Kako je moguće da se on, koji je nosio vatru u srcu i dobio Kristove rane pune vatre i žara, usred zime gol baca i valja po snijegu? Kako to da onaj, koji je suviše volio život, uzvišeno govori o smrti, tepajući joj čak: „Dobro mi došla, sestrice smrti!“? Uistinu, nitko kao sveti Franjo!
Kako to da Franjo Asiški nije želio nijednu titulu? Nije čak želio ni postati svećenikom da ne bi ostvarivao privilegije, a dobio je naziv Drugi Krist ili Alter Christus. Valjda je to put svakog sveca. To je, dragi vjerniče, i tvoj i moj put. Dobit ćemo sve ako živimo ponizno u skladu s voljom Božjom. Bog će nam tada sve dati na još bolji način, sve što smo sebi uskratili…
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 19 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.