„Iako moli, posti i čini djela milosrđa, kršćanin katkad osjeća da to Bogu ipak nije milo. Ovakve misli mučile su i brojne svece, pa čak i Faustinu Kowalsku – sveticu Božjeg milosrđa“, piše fra Goran Azinović u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu.
Kad čovjek voli određenu osobu, želi joj nešto od srca pokloniti, ali nerijetko osjeća da se taj dar dotičnoj osobi neće svidjeti. Što god učinio ili darovao, pojedinac osjeća da je to nedovoljno, nevažno ili još gore – da je nevrijedno.
Ovakvi osjećaji znaju okupirati čovjekove misli kad je u pitanju i sam Bog.
Iako moli, posti i čini djela milosrđa, kršćanin katkad osjeća da to Bogu ipak nije milo. Kao da Bog naprosto odbacuje sva dobra djela koja vjernik čini pa pojedinac čak vjeruje da nikad ne može nešto dovoljno dobro ili lijepo učiniti za Boga. Ove i slične strašne misli i danas okupiraju mnoge kršćane, ali takve misli mučile su i brojne svece, pa čak i Faustinu Kowalsku – sveticu Božjeg milosrđa.
Taj ne baš lijep osjećaj nije uopće napuštao ovu poznatu Poljakinju. Kao da je Bog odbijao sve što mu ona daje… Faustina na početku svoga Dnevnika podrobno opisuje te dane. Možda se i ti trenutno slično osjećaš; premda moliš, postiš i trudiš se, na tvom licu prevladavaju zabrinutost i strah. Pitaš se: što ako se Bogu ne mile moji darovi i molitve?! No, i za to postoji lijek.
Kao da je Bog odbijao sve što mu ona daje…
Naime, ispovjednik svete Faustine joj je za pokoru dao da izmoli Te Deum Magnificat ili još nešto neobičnije – Faustina se morala deset puta u jednom danu glasno nasmijati! Jednostavno je morala svoje lice ukrasiti osmijehom i radošću. I Faustina je to činila. Premda zvuči neobično, ta je pokora za nju bila vrlo ljekovita. Osmijeh joj možda nije isprva pomagao, ali malo-pomalo zasigurno jest.
Osmijeh ruši i tvoju krivu zabrinutost, a radost otklanja strah koji ti ne dopušta normalno disati. Ako te katkad proganjaju misli da je sve što činiš Bogu nedovoljno i nemilo, iskreno se nasmiješi! Ne brini! Bog te vodi kroz osmijeh.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika „Naša ognjišta“, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.