"Dragi vjerniče, nauči najvažniju životnu lekciju – nemoj nikad zaboraviti ljude, pogotovo svoje bližnje; nemoj zaboraviti ljude koji su dio tvoga života! Nemoj zaboraviti čovjeka koji je boravio ili još boravi do tebe, a to može biti tvoje dijete, suprug, supruga, prijatelj ili pak tvoji vlastiti roditelji!", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.
Zaborav je sastavni dio čovjekova života, a često i njegove svakodnevice. Osim što zaboravi što je radio, učio ili naučio, pojedinac nažalost zaboravlja i brata čovjeka. I ljude je moguće zaboraviti…
Fjodor Mihajlovič Dostojevski u romanu Braća Karamazovi opisuje kako je Fjodor Pavlovič Karamazov najednom zaboravio svoga sina Dimitrija. Nakon što ga je supruga napustila i doskora umrla, Fjodor je ostao sam sa njihovim sinom. Prepustivši se raskalašenom životu, vremenom je zaboravio ljude oko sebe, pa čak i vlastito dijete. I danas mnogi očevi i majke čine isto. Okupirani su poslom, brojnim brigama i neodgodivim obvezama pa olako zaborave svoje najmilije – svoju rođenu djecu. No, kad im djecu odgoji ulica, već je kasno. Da uopće imaju djecu, pojedinci se sjete kad nastupe razne nevolje i problemi, kad im djeca upadnu u ralje ovisnosti, kao što je droga, alkohol ili kocka i krenu lošim putevima. Ali tada je već prekasno. Zato, dragi vjerniče, nauči najvažniju životnu lekciju – nemoj nikad zaboraviti ljude, pogotovo svoje bližnje; nemoj zaboraviti ljude koji su dio tvoga života! Nemoj zaboraviti čovjeka koji je boravio ili još boravi do tebe, a to može biti tvoje dijete, suprug, supruga, prijatelj ili pak tvoji vlastiti roditelji!
Dragi vjerniče, nauči najvažniju životnu lekciju – nemoj nikad zaboraviti ljude, pogotovo svoje bližnje; nemoj zaboraviti ljude koji su dio tvoga života! Nemoj zaboraviti čovjeka koji je boravio ili još boravi do tebe, a to može biti tvoje dijete, suprug, supruga, prijatelj ili pak tvoji vlastiti roditelji!
Eh, koliko je samo danas djece što su zaboravili na svoje roditelje! Ako roditelji više nisu u mogućnosti brinuti se za njih ili o sebi zbog bolesti ili starosti, djeca ih bezdušno napuštaju, ostavljaju ih u staračkim domovima na milost i nemilost nepoznatim ljudima. Kad ih ostave u domovima, pojedinci čak više i ne posjećuju vlastite roditelje. Tužno je to! Nemoj to nikad činiti! Nemoj nikad zaboraviti svoje bližnje, nemoj nikad zaboraviti brata čovjeka!
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 20 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.