Budi sretan što možeš ljubiti

Neobična je bila ta Mala Terezija… Bila je to djevojčica puna ljubavi, mira i čistoće. Kao najmlađa od devetero djece, s 15 godina stupa u karmelski red, gdje je do smrti živjela kreposno, predana molitvi i svakodnevnim obvezama. Zračila je duhovnošću i ponizno ljubila svakog čovjeka. Željela je biti ljubav u srcu Crkve. Svakoga iskreno ljubiti – bijaše njezin moto i njezin put.

Čovječe, nemoj biti nesretan što nisi ljubljen, već budi sretan što možeš ljubiti

Možda te drugi i neće ljubiti, ali ne brini – ti možeš neprestano ljubiti, svakim danom sve više i više. Zato, čovječe, nemoj biti nesretan što nisi ljubljen, već budi sretan što možeš ljubiti. Uvijek ljubi i bit ćeš sretan i radostan.

Ništa nije moglo uprljati njezinu ljubav. Naime, zanimljiva anegdota veže se uz Malu Tereziju. Pojedine su sestre u samostanu bile zavidne zbog njezine dobrote i poniznosti. Nikad se zbog toga nije tužila poglavarici, sve je strpljivo podnosila. Jednoga dana, prilikom pranja rublja, jedna ju je zavidna sestra polila prljavom vodom, a nakon toga Mala Terezija nije ništa učinila, nije joj čak ništa ni prigovorila, samo ju je blagoslovila. Molila je za nju. Mala Terezija je samo tiho rekla: „Mene ne može isprljati nikakva vanjska nečistoća ako je moje srce čisto.“

Ne može me isprljati nikakva vanjska nečistoća ako je moje srce čisto

Unatoč svim poteškoćama i životnim nedaćama bila je radosna jer nije gledala na vanjsku čistoću, već na unutarnju. Uzalud čovjeku izvanjska čistoća ako je iznutra prljav. To nas uči i Božje milosrđe. Bog nas pomoću svoga neiscrpnog milosrđa želi iznutra očistiti; Bog želi da budemo bijeli srcem i dušom, pa makar nas polijevali i prljavom vodom. Budi čist u duši i nikakva te prljavština neće moći uprljati, pogotovo ne ona što dolazi izvana.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).