Život mu tada nalikuje rijeci što je presušila, a ostalo je samo korito. No, jedna izreka kaže da se rijeka i dalje zove rijekom, bez obzira što je presušila. Tako i mi, ljudi, unatoč suhoći ostajemo ono što jesmo izvana, ali nas ta suhoća strpljivo oblikuje iznutra. Na primjer, kada se gradi tunel, zaustave nas s natpisom „Radovi na putu“. Neki od tih radova golom su oku vidljivi, ali nitko od nas ne vidi kako se točno tunel prokopava i koliko je truda i vremena potrebno za njegovu izgradnju. Tunel je vidljiv tek kad je gotov, izgrađen i pušten u promet. Slično se događa i sa suhoćom: često izgleda kao prokopavanje tunela koje iziskuje mukotrpan rad, izvana možda ljudskom oku nevidljiv, ali nas postupno oblikuje, otkrivajući u nama bolju, humaniju stranu. Premda nepoželjna, ta će nas suhoća kad-tad prevesti na drugu obalu, otvorit će nam se novi i ljepši horizonti.

Premda nepoželjna, ta će nas suhoća kad-tad prevesti na drugu obalu, otvorit će nam se novi i ljepši horizonti

Isusovac Silvano Fausti u svojoj knjizi Prilika ili napast pisao je o upravo suhoći. On kaže jednu bitnu istinu: „Naime, kad si u suhoći, prvo što ne smiješ učiniti jest donositi nove odluke. Ostani čvrsto pri dosadašnjim odlukama, ne mijenjaj ih. Ne smiješ učiniti upravo ono što bi instinktivno učinio. Suhoća te uzbuđuje i ne znaš kamo bi krenuo. Ne slijedi svoje nagone, zaustavi se! Imaj pouzdanja u Gospodina.“

I to je sva istina: izdrži suhoću bez ikakvih naglih pokreta. „Zagrli“ svoju suhoću i vidjet ćeš kako će tvoja strpljivost ubrzo uroditi plodom.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 14 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).