Kao svećenik imao sam više puta priliku otići u zatvor i posjetiti zatvorenike koji su tražili ispovijed ili razgovor sa svećenikom. Iskreno, nikad, ama baš nikad, nisam s osudom ušao u taj prostor. Kad god sam onamo zakoračio, želio sam tim ljudima donijeti nadu. A kad bih god izašao iz tih zatvora, ponajprije bih duboko udahnuo i nikad kao u tim trenutcima nisam osjetio što je istinska sloboda. „“

Boraveći ondje, shvatio sam da zatvor uopće ne priliči čovjeku, jer nitko nije stvoren da bude zatvoren.

Sjećam se također i romana Marokanca Tahara Ben Jellounea koji nosi naslov „Ta zasjepljujuća odsutnost svjetlosti“, u čijem jednom dijelu mjesto radnje je zatvor bez svjetla, odnosno tamnica u kojoj uz zatvorenike, najednom slučajno ulazi – pas. Budući da nije znao gdje je izlaz, pas je ondje boravio puna tri tjedna, nakon čega je doslovno podivljao. Tama i nesloboda su ga ubili. Nakon što je pobjesnio, pas je ubrzo uginuo, a miris njegova truleža ostao je dugo utkan u zidove zatvora.

Ova istinita i bolna priča poručuje da je i životinja stvorena za slobodu, a kamoli ne čovjek.

Nijedan papa u povijesti Katoličke Crkve nije toliko posjećivao zatvorenike kao što je to činio papa Franjo. Čak im je bio dopustio da napišu i Put križa koji će on kasnije moliti u Colosseumu. Iako ti zatvorenici nisu mogli izaći van, na slobodu su ipak izašle njihove riječi, boli, promašaji, pa čak i vapaji za boljim životom.

papa Franjo posjetio rimski zatvor Regina Coeli / Foto: Vatican Media

Kad god je posjetio zatvorenike, papa Franjo bi postavio sebi pitanje: „Kako to da su oni s one strane rešetaka, a ne ja?!“

Papa je bio duboko svjestan činjenice da pojedini ljudi nisu donosili dobre odluke niti su imali prave uzore, ulica ih je pokvarila. Pojedini zatvorenici čak nisu imali ni obitelj. Svatko je mogao biti s onu stranu zatvora, samo što je sve ljude s ovu stranu čuvala Milost. To ipak ne znači da je ta ista Milost njih napustila.

Zato je lijepo sjetiti se Jaquesa Fescha, mladića za kojeg se vodi kauza za proglašenje blaženim, a čije je obraćenje počelo upravo u zatvoru.

Iako ne odišu slobodom, zatvori mogu biti mjesta ispunjena milošću i molitvom. U Djela milosrđa ubraja se zaziv da zatvorenog treba pohoditi, ako ne fizički, onda barem molitvom. Moli stoga i ti za zatvorenike, moli za njihov život. Tvoja molitva im je uistinu potrebna. Sjeti se da je i Isus nepravedno boravio u zatvoru, pod zemljom u Pilatovu dvoru. Boraveći u zatvoru, Isus je posvetio i ta nepoželjna mjesta. Isus želi da i ti moliš za sve utamničene.

Moli, moli jer oni te trebaju…