Sv. Ivan Marija Vianney, poznat i kao župnik arški, svoju pouku o trpljenju formulira u obliku razgovora s onima koji bi htjeli izbjeći križ, kojima objašnjava da je nošenje križa hod za Spasiteljem i put u Nebo koji treba prigrliti.

Svake godine, 4. kolovoza, Crkva slavi spomendan svetog Ivana Marije Vianneya, zaštitnika svih svećenika.

Sveti Ivan Vianney nadaleko je bio poznat po svojoj svetosti kao jednostavan župnik. Međutim, tijekom njegova života mnogi su ga župljani i svećenici htjeli smijeniti. Nije im se sviđao način na koji je propovijedao ni sati koje je provodio u ispovjedaonici.

Koji su uvjeti da bi se učinci i plodovi primanja euharistije u nama doista ostvarivali i događali? Vlč. Petar Mlakar iz projekta "Pod smokvom" donosi misli, poticaje i pouke svetoga župnika Arškoga o euharistiji i pričesti.

Sveti župnik arški Ivan Maria Vianney, suviše umoran od svih tih ljudi koji se nisu htjeli obratiti, poželio je napustiti Ars. Jedne noći pobjegao je iz župe s namjerom da se nikad više u nju ne vrati. U rukama je nosio samo molitvenik. I dok je putovao, na jednom raskrižju opazio je raspelo...

Sv. Ivanu Mariji Vianneyju u francuski gradić Ars hrlio je u 19. stoljeću narod iz cijele okolice kako bi čuo njegove propovijedi koje su odisale snagom ponizne vjere kojom je obraćao mnoga srca. Bio je to ne samo običan svijet, nego i ugledni klerici i visoko školovani ljudi. Iz njegovih propovijedi sabranih u knjižici „Zlatna zrnca” izdvajamo dio o ogovaranju i kleveti, grijehu koji „ujedinjuje u sebi sve zlo”.