Za mnoge od nas odlazak na misu ponekad je nešto dosta drugačije od ostatka našeg života.

Molite za nas i ne zaboravite da Bog nije odabrao anđele za svećenike nego ljude. Da doista želimo biti sveti a tako je teško, tako je trnovit put. Toliko nam treba vaše pomoći i razumijevanja. Molitve i žrtve. Ne možemo sami ništa. Samo zajedno s vama, s Bogom. Dug je put. Ali isplati se žrtve, isplati se umirati svaki dan. Makar za jednu dušu potrošiti cijeli život.

Nevjerojatno djelo oca Kolbea nadahnuće je za cijelo čovječanstvo. Njegov život služi kao hvalospjev milijunima koji su stradali u Drugom svjetskom ratu. Svoju ostavštinu nije ostavio kao odu prošlosti – već kao svjetionik nade u budućnost. Podoficir Mihael Antonio Monsoor primjer je mladog katolika koji je tu “veliku ljubav” također živio do samog kraja.

Na današnji dan, 16. rujna Armenac Šavarš Karapetjan postao je pravi junak kad je od utapanja spasio 20 ljudi iz potonulog trolejbusa na dnu jezera 16. rujna 1976. godine.

Tijekom fotografiranja na dodjeli diplome, Roberta Mascena (iz Brazila) iznenadila je sve otvorivši haljinu kako bi ponosno pokazala majčinu radnu uniformu. “Kad smo se išli fotografirati, otvorila sam haljinu i ona je vidjela odjeću. Počela je plakati i zagrlila me. Nije rekla ništa jer mislim da ne postoje riječi koje mogu izraziti bilo kakav osjećaj koji je imala u tom trenutku."

„Vjerujem da me je svako od moje petero djece učinilo boljim čovjekom. Tako da smatram da mi treba samo još trideset i četvero djece da bih bio prilično pristojan momak", riječi su jednog komičara, no roditeljstvo i brak su vrsta profinjene vatre koja može izgorjeti sebičnost i nesavršenosti, ako im dopustimo. Kako u odgoju djece i roditeljstvu slijediti Krista i ići Njegovim stopama?

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 11. rujna ispred kapele Sv. Katarine u Strušcu, „bijeli križ istine“ u spomen na ubijene u Drugom svjetskom ratu na ovom području. Ovaj bijeli križ svjedok je tragične istine i trajan spomen na 96 mještana Strušca ubijenih za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća od komunističkih vlasti.

„Ova planina nosi naziv Petrova gora zbog kralja Petra Svačića koji je tu 1097. godine poginuo, a onda je za pet godina nestala i nezavisnost naše domovine te smo je čekali 888 godina sve do 1990. godine kada smo je i dočekali. Koliko je samo trebalo žrtvi da mi opet izvojevamo našu nezavisnost i slobodu. Puno je u tom razdoblju bilo križeva i mučenika za slobodu", naveo je sisački biskup Vlado Košić predvodeći misno slavlje na ostacima pavlinskog samostana na Petrovoj gori.

Ako se želimo oduprijeti grijehu sebičnosti i nezainteresiranosti koje poput zvijeri vrebaju na pragu, promičimo i činimo aktivno dobro. Kao kršćani moramo biti čuvari braće naše, promicatelji ljubavi i zajedništva: "složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!" (Fil 2, 2-5).

Pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, na društvenoj mreži Facebook podijelio je tekst o milosrdnom i žrtvenom činu jednog oca koji je utjecao na njegovog sina toliko da se uvijek prisjećao tog događaja govoreći: "Cijeli život sam znao kakav je Bog po onomu što je moj otac učinio te dotične večeri za mene."