Bog ponekad namjerno djeluje baš tamo gdje smo najslabiji i najgori, da ne bismo slučajno pomislili da su plodovi rezultat našega truda, a ne njegove milosti.

"Isus dolazi propovijedati u svoj rodni kraj, no nakon nekoliko opaski njegovi su se sumještani toliko razbjesnjeli da su ga odlučili ubiti. Što li je Isus toliko strašno rekao ili učinio da je zavrijedio da ga ljudi s kojima je odrastao požele ubiti?", piše uvodno vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu osvrćući se u propovijedi na biblijska čitanja četvrte nedjelje kroz godinu.

Isusovo uskrsnuće posve je istinito, što znači da sve religije i filozofije protivne toj istini padaju u vodu, a evanđelje ostaje najvažnija vijest u povijesti, ali i najvažnija vijest za naš život.

Ovih je dana sunčano, no ako se malo zadržimo na otvorenom, osjetit ćemo da je ipak poprilično hladno. Nekada i naša Crkva tako izgleda. Izvana sve izgleda dobro, imamo sakramente, hodočašća, blagoslove, sve to obavljamo, no zapravo smo vrlo hladni jer nema vatre Duha, jer nismo uronjeni u Božje biće.

"Što uopće znači ta fraza „dobar čovjek”? Dobar je čovjek onaj koji je u svome životu utjelovio vrijednosti evanđelja: beskompromisno opredjeljenje za ono što je dobro, istinito i lijepo. To se bez Krista ne može, jer on je svjetlo koje nam pokazuje istinu (usp. Iv 1,9), on je snaga koja nam daje da činimo pravdu i pobjeđujemo vlastite slabosti", poručio je vlč. Tomislav Šagud.

"Ugodno nam je kada mislimo da imamo moć upravljanja svojim životima, kada mislimo da znamo uzroke događaja i da nas ništa ne može iznenaditi. Ali to je lažna sigurnost! Ne postoje okolnosti u kojima mi potpuno upravljamo svojim životom, pa ni bilo kakvo jamstvo za ikoga od nas da ćemo živi dočekati kraj današnjega dana", piše vlč. Tomislav Šagud.

Što nam sve ovo govori? Kršćanski život sastoji se od mnogo lijepih i ne tako lijepih trenutaka, od radosti i tjeskoba, gubitaka i pronalazaka, uspona i padova, trpljenja i oslobođenja… Ne moramo uvijek naći odgovore na pitanja zašto se i kako što dogodilo ili što će biti sutra. Možda bismo trebali pokušati više prihvaćati stvari koje nam se u životu događaju, pohranjivati ih u srce, u molitvi ih stavljati pred Boga te ići dalje, ispunjeni vjerom i nadom da je Bog i dalje gospodar povijesti i da on u svemu tome sigurno ima neki veličanstven plan koji mi tek trebamo otkriti.

"Slavimo Isusovo rođenje, držimo se starih običaja, posjećujemo obitelj i ostajemo na tome. Ali ako želimo prodrijeti u otajstvo Božića, moramo si u sjećanje dozvati zašto se Isus rodio i što je to Bog došao tražiti ovdje na zemlji. Sigurno se i o ovoj temi može naširoko govoriti, no obično se navode četiri razloga zašto je Bog postao čovjekom", piše vlč. Tomislav Šagud.

"Pazite 'da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama'. Zašto su baš ta tri zla navedena? Proždrljivost i pijanstvo – to bi nam trebalo biti jasno – predstavljaju hedonistički način života, trčanje za sebičnim užitkom i potpuno zanemarivanje svega drugoga. Pod pojmom životnih briga prepoznajemo sve pretjerane odgovornosti, rastresenosti, radoholičarstvo i opterećenost poslovima ovoga svijeta", piše vlč. Tomislav Šagud.

Svećenik Zagrebačke nadbiskupije na službi župnika Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud osvrnuo se na nedjeljna apokaliptična čitanja o kraju svijeta na svojoj web stranici, pozvavši nas da osluhnemo Božji glas koji nas poziva da mu se više približimo i već sada na zemlji zaživimo Božje kraljevstvo.