Župnik zagrebačke Župe Presvetog Trojstva, vlč. Tomislav Šagud osvrnuo se na nedjeljno evanđelje u kojemu Isus učenicima upućuje riječi nad kojima su se mnogi zamislili. “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! … Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!” – to su riječi koje je Isus uputio svojim učenicima, a što one znače i kako ih ispravno možemo protumačiti, pročitajte u nastavku u promišljanju vlč. Tomislava Šaguda koje možete pronaći i na njegovoj mrežnoj stranici Šagud xyz.

Zar je smijeh grijeh

Evanđelje i Isusovi govori ponekad nam mogu djelovati zbunjujuće, kao da se protive zdravom razumu. Blago siromašnima, gladnima, uplakanima, progonjenima… Možda to i možemo donekle razumjeti u smislu najave Božjega kraljevstva, koje će dokinuti patnju: „Blago vama jer je vaše spasenje blizu!” Ali zašto ovo „Jao vama koji se sada smijete” (Lk 6,25)? „[J]ao vama, bogataši” (r. 24) možda još možemo nekako shvatiti u kontekstu korupcije i društvene nepravde, ali što je toliko loše u smijanju? Nisu li sveci govorili da đavao bježi od radosna kršćanina? Ako na internetu potražite fotografije Ivana Pavla II., na svakoj ćete vidjeti osmijeh. Nije li smijeh nešto dobro? Zar je biti sit loše?

Za Židove je materijalno bogatstvo bilo odraz čovjekova unutarnjeg, duhovnog bogatstva, a zemaljsko siromaštvo odraz njegova unutarnjeg siromaštva, odnosno nevjernosti Bogu.

Kada nam neki dio Evanđelja nije jasan ili čak djeluje pomalo suludo, ključ za razumijevanje rečenog obično možemo naći u Starome zavjetu. Središnji je lik Staroga zavjeta Mojsije, koji je Izraelu prenio deset Božjih zapovijedi. Ali osim tih zapovijedi postoji još mnogo toga što je rekao. Primjerice, na jednome mjestu daje popis blagoslova i prokletstava (usp. Pnz 28), poručujući tako svakom Izraelcu: ako poslušaš glas Gospodnji i živiš po Božjim zapovijedima, bit ćeš blagoslovljen, imat ćeš puno djece, zemlja će ti dobro roditi, bit ćeš bogat, živjet ćeš u miru i radosti.

Ako pak ne budeš slijedio Božje zapovijedi, bit ćeš proklet cijeloga svoga života, snaći će te glad, bolest, rat i progoni. U ovim Mojsijevim upozorenjima naglašena su isključivo zemaljska dobra. Zato se među Židovima razvila logika da je čovjekov zemaljski uspjeh rezultat njegove poslušnosti Božjim zapovijedima, iz čega slijedi da su gladni i siromašni sami skrivili svoje stanje jer se očito nisu držali Zakona: sigurno su u životu nešto zgriješili i sada za to ispaštaju. Ovakvo se shvaćanje može pronaći i u Evanđeljima. Za Židove je materijalno bogatstvo bilo odraz čovjekova unutarnjeg, duhovnog bogatstva, a zemaljsko siromaštvo odraz njegova unutarnjeg siromaštva, odnosno nevjernosti Bogu.

No Isus želi pokazati da postoji nešto važnije od zemaljskog bogatstva – ono unutarnje bogatstvo koje se postiže u odnosu s Bogom.

Isus obrće starozavjetnu logiku

Ako su Isusove riječi nama dosta teško shvatljive, Židovima su bile još i teže. On kao da svojim sunarodnjacima govori posve suprotno od onoga što je Mojsije rekao: blagoslovljen je onaj koji nema ništa, a proklet je onaj koji je uspio! No Isus želi pokazati da postoji nešto važnije od zemaljskog bogatstva – ono unutarnje bogatstvo koje se postiže u odnosu s Bogom. Zemaljski blagoslovi lako mogu ugroziti naše unutarnje, duhovno bogatstvo, a siromaštvo nam može postati saveznik u stjecanju nebeskoga blaga.

Jednom sam prilikom bio u Italiji s nekoliko prijatelja; išli smo na neke bazene, bilo je ljeto i sve je bilo puno ljudi. Nakon kupanja sjeli smo u kafić. Jedan se od mojih prijatelja tada malo zamislio i rekao: “Vidi te ljude… Zašto bi oni u ovom trenutku mislili na Boga kad imaju sve što žele? Došli su s obitelji, malo se kupaju, malo sjednu u hladovinu… Zašto bi tu idilu remetili razmišljanjem o Bogu?”

Bogataš se oslanja na svoje bogatstvo, a siromah nema nikoga osim Boga.

Zamislimo sada potpuno suprotnu situaciju: brojimo svaku kunu, zdravlje nas stalno ograničava, ne znamo što će s nama biti sutra… Takve nas okolnosti potiču da se bacimo na koljena vapijući: „Bože, spasi me!” Tada drugog izlaza ne vidimo. A ovako, kad je sve mirno, kad nam ide u životu, prekrižimo se prije jela, krstimo djecu, primimo godišnji blagoslov obitelji i mislimo da smo svoje obavili. To je prokletstvo suvremenog doba, jer je u većem dijelu svijeta ljudima život postao pretežno lagodan. Prije samo stotinjak godina ljudi su većinom svaki dan gledali u nebo i molili Boga da padne kiša, ili da ne padne; da se vjetar smiri, ali ne previše; da se krava dobro oteli…

Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.

Ovakvoj su prošlosti dokaz brojne kapelice i raspela koje su podizali usred polja i pustoši. Prije je čovjeku stalno nešto prijetilo, pa se zato stalno i molio. Nevolja je dobra za molitvu, a sigurnost i blagostanje nisu. Na to Isus misli kada kaže: „Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” (Lk 18,25). Bogataš se oslanja na svoje bogatstvo, a siromah nema nikoga osim Boga.

Ali zašto bi smijeh bio loš? Zato što često tražimo zabavu kako bismo pobjegli od problema, kako bismo pobjegli od svoga nemirnog srca koje traži Boga, a ne nalazi ga u prolaznom svijetu. Televizija, internetski portali, društvene mreže, streaming servisi… sve je to dizajnirano tako da nas hipnotizira kako bismo zaboravili na nevolje surove stvarnosti. Ovdje su na djelu isti principi kao i kod konzumacije droga, a svi znamo da se takvo stanje vrlo brzo pretvori u pakao.

Zaključak

U prvom čitanju Jeremija kaže: „Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje.” (Jr 17,7). To je poruka Isusova govora. Postoji velika opasnost da se pouzdamo u zemaljske blagodati, a ne u Boga. Nije problem posjedovati nešto, nego od bogatstva učiniti životni oslonac. Suprotno tome, prolazeći kroz razne nevolje, posvećujemo se. Pogledajmo živote svetaca: bili su prepuni nevolja, no upravo su im one bile izvor milosti.

Stoga, kada se nađemo u sličnoj situaciji, umjesto da zapadnemo u očaj, radije razmišljajmo o milostima kojima će nas Bog u našoj nevolji blagosloviti.

Kad Isus govori o blagoslovima, najavljuje i blagoslov koji je on došao donijeti čovječanstvu: oslobođenje od grijeha i vječni život. To je postigao tako što je on prvi bio siromašan, gladan, uplakan, omražen, izopćen i pogrđen, a ime mu je označeno kao zločinačko. Stoga, kada se nađemo u sličnoj situaciji, umjesto da zapadnemo u očaj, radije razmišljajmo o milostima kojima će nas Bog u našoj nevolji blagosloviti.