Liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko pobliže pojašnjava sakrament ženidbe.

Donosimo vam promišljanje fra Vinka Brkovića o sve češćim propalim brakovima i shodno tome, uzrocima istih.

Vjenčanja nam polako postaju kopije holivudskih filmova te tako tražimo dopuštenje za kojekakve ukrase, glazbu, čine, a ne poznajmo jedini i pravi smisao sakramenta ženidbe, a to je savez muškarca i žene pred Bogom.

U posljednjih nekoliko godina izraz „crkveni razvod“ se gotovo uvriježio i smatra kao nešto „normalno“. Razni mediji često javljaju da se netko crkveno razveo i da se može ponovno vjenčati u Crkvi.

Zrele odrasle osobe moraju jednom nadrasti materino krilo te samostalno i odgovorno živjeti svoj život. Upravo je sam Isus podsjetio da u Božjem Zakonu piše: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo“ (Mt 19,5).

U kojim situacijama svećenik može uskratiti odrješenje, ima li svjetovna ljubavna pjesma mjesta u obredu vjenčanja te problematika bezglutenskih hostija bila su neka od pitanja na koje je vlč. Ljubo Vuković, župnik Župe sv. Nikole Tavelića, odgovarao u emisiji "Halo, velečasni?" 26. svibnja.

Po nalogu pape Franje Dikasterij za laike, obitelj i život priprema dokument koji će se odnositi na rastavljene i ponovno vjenčane parove, rekao je prefekt ovoga vatikanskog tijela, kardinal Kevin Farrell.

Kao katolici, mi se ne “provlačimo” brak vlastitom snagom volje. Brak je sakrament, znak Božje ljubavi, a snaga njegove milosti nudi se svakom braku svaki dan. Mi koji smo pozvani na ovaj uzvišeni poziv ljubavi moramo ga i ozbiljno shvatiti. Svaki dan možemo početi iznova. Štoviše, kada svoje rane i ovisnosti iznesemo u Kristovo iscjeljujuće svjetlo, konačno možemo krenuti na put cjelovitosti (svetosti) i biti supružnici koji su istinski slobodni voljeti.

Mnogi danas ne poznaju običaje svoga kraja, svoga naroda ili crkve kao i propise, odnosno otkud je taj narod uzimao običaje nekih životnih događanja.

Istina je da je malo oženjenih, kanoniziranih svetaca. Još uvijek su daleko brojniji oni u svećeničkom i redovničkom životu. Međutim, to ne znači da je malo oženjenih svetaca – samo mnogi čija su imena poznata samo Bogu. Bog poziva bračne parove u našoj generaciji, na poseban način, na život dublje svetosti.