Srce neba je biti s Bogom koji je istinski odgovor na sve naše čežnje. Bit ćemo kompletni i neće nam nedostajati ništa.

Kako učimo i rastemo u katoličkoj vjeri, trebali bismo se i razvijati i sazrijevati. Naši će postupci utjecati na one oko nas - naše supružnike, našu djecu, naše roditelje, naše prijatelje, čak i naše protivnike. Ako započnemo s ciljem na umu, stvarnim krajem, dat ćemo primjer svima onima oko nas. Naši postupci bit će svjedoci drugima. Posljednja točka: Ako je Nebo kraj, trebamo li riskirati ovaj cilj s minimalnim naporom ili bismo trebali biti angažirani do srži?

Isusovo utjelovljenje ima razlog i svrhu: podići sve stvoreno - materiju, vrijeme, duh, doista čitav kozmos - i sve to staviti u pravi odnos s Bogom. Ali to se iskupljenje događa u suradnji sa i unutar stvorenog poretka. Stavljanje Boga i stvaranja u konkurenciju prikazuje pogled na Utjelovljenje da je jedina značajna doktrina Isusova božanstvenost, da njegova čovječnost može biti odbačena, u najboljem slučaju, a u najgorem slučaju uništena je i preplavljena Božjom prisutnošću. Ipak, upravo u Isusovom spasiteljskom djelu Bog pokazuje da ne želi zaobići svoje stvorenje.

"Kako je voditi mene kroz život pokazujući mi ljepotu stvorenoga, a ja se izgubim u traženju sebe, pokušaju da budem barem malo bolji od drugih?"

Toliko nas muče zemaljski problemi da često gubimo iz vida istine vjere - nebeski život, vječni život - premda je to najvažnija, najozbiljnija stvar. Zov vječnoga života je nužan ne zato da bi nas udaljio od sadašnje stvarnosti, već zato da bi nas natjerao da živimo dobar život ovdje na zemlji.

"Što je vrijeme u usporedbi s vječnošću! Ono je tek poput sna, poput priče koja se priča, poput vode koja istječe. Kako je kratko i prolazno razdoblje ljudskog života! Kako li samo brzo prolaze njegove godine i dani! Međutim, posao koje obavlja vrijeme je ogroman i značajan.

Ova poučna priča govori o čovjeku s kojim se većina može poistovjetiti, čovjeku koji je za težak život i loše ljude koji ga okružuju - krivio Boga.