Nitko te ne traži, nitko te ne treba, nikome nisi vrijedan – to je osjećaj pakla. Može se dogoditi da za ljude nisi vrijedan, da te nisu otkrili, ili da nikoga nemaš kome bi bio vrijedan. Možda si se povlačio sam u svoju osamu pa te ljudi nisu upoznali, otkrili. Možda si odviše šutljiv, možda se nikomu ne otkrivaš, ne govoriš o sebi. Kako da se spasiš od svoje osame?

Najteže boli lažna grižnja savjesti. Najviše boli pomisao da drugi o nama misle nešto negativno i zlo. Kako to izliječiti?

Kratko meditativno razmatranje prof. Ivančića može nam pomoći odvratiti pogled od negativnih misli i vijesti kojima smo svakodnevno okruženi i potaknuti nas da se sjetimo kako smo ljubljena djeca Božja te kako u trenucima tjeskobe Stvoritelj zahvaća u naš život da nas izbavi iz svake nevolje.

"Slobodno mogu reći da su moji susreti s dr. Ivančićem na Humcu promijenili moj nutarnji svijet i odnos prema svemu. Prema Bogu, Isusu Kristu, Duhu Svetome, životu i zvanju, molitvi i zavjetima, naprosto sam i fizički osjetio, iskusio da se nešto dogodilo", napisao je fra Tomislav Pervan, prisjećajući se života svoga dragog prijatelja prof. Tomislava Ivančića, koji je na današnji dan prije tri godine preminuo.

Možda si u kolicima, u krevetu, na drhtavim nogama. Možda se vrtiš u nesnosnim bolima. Ne možeš ni misliti ni moliti, možeš jedino vapiti za pomoć. Samo se na trenutak trgni iz samosažaljenja. Pogledaj prema nebu: TI SI TU, BOŽE!

Kad god nismo u Božjem planu, mi se tada brinemo za svijet, počinjemo tragično gledati pojedine ljude i situacije koji su se udaljili od Boga, počinjemo gledati samo mrak. Sve zavisi od toga kamo smo okrenuti.

Treba „oprostiti Bogu“, ne u smislu da On griješi, nego da smo mi često kivni na njega što nas je takve stvorio, što nam dopušta kušnje i tako ne prihvaćamo sebe i njegovu volju.

Dok je u Božjim rukama, ljudi mu ne mogu ništa. Strah od ljudi stvara nemoć da im čovjek oprosti i da ih ljubi. A upravo neopraštanje unosi traume i bolesti. Isus je pobijedio svijet. I zato pokušaji da se osiguramo od ljudi mržnjom, bijegom, zaključavanjem, ogovaranjem, šutnjom, zakonom stvaraju nove sukobe i bojazni.

Čini nam se da smo prepušteni igri slijepih sila u svijetu. Patnja je trenutak u kojem toga postajemo svjesni. Trpljenje je stoga križanje na kojem se naša vjera mora opredijeliti: ili priznati da samo Bog vodi naš život ili povjerovati da on gubi kontrolu nad nama i da stoga trebamo uzeti sudbinu u vlastite ruke. O tome kako smo krenuli na tom križanju ovisi uspješnost i neuspjeh života.