Kratko meditativno razmatranje prof. Ivančića može nam pomoći odvratiti pogled od negativnih misli i vijesti kojima smo svakodnevno okruženi i potaknuti nas da se sjetimo kako smo ljubljena djeca Božja te kako u trenucima tjeskobe Stvoritelj zahvaća u naš život da nas izbavi iz svake nevolje.
Kad god susretnem ljude oko sebe uvijek čujem istu jadikovku: „Jao, kuda ide taj svijet, što će biti od nas, gledajte kako propadamo! Gledajte kako je sve više i više onih koji nemaju posla, koji nemaju od čega živjeti! Kuda mi to idemo?“ Redovito se tada nasmijem, stanem i zagledam se u oči onome koji mi to kaže, a onda ga pitam: „Što misliš, postoji li ipak Bog?“ Obično mi ljudi kažu: „Pa sigurno, ja sam vjernik.“ Drago mi je! A onda drugo pitanje: „Što mislite, vode li zemlju i čitavu ljudsku povijest ljudi ili Stvoritelj?“ Tada mi obično zbunjeni odgovaraju: „Pa Bog, ali znate ljudi mogu puno toga pokvariti.“
Zašto tako brzo otpadamo od sigurnosti da smo na zemlji ne zato što su to htjeli političari i gospodarstvenici nego zato što je Stvoritelj svijeta ovdje postavio svakoga od nas. I zašto tako brzo zaboravljamo da nas nisu stvorili ni majka ni otac, da nas nije nitko izmislio, naručio i načinio. Nigdje nas nisu kupili.
Ako nas je Stvoritelj stvorio, ako je stvorio ovu zemlju i ovaj ambijent, prirodu u kojoj živimo, i ako mi kao djeca počnemo polako izazivati požar u Božjoj kući na zemlji i kvariti međuljudske odnose, neće li naš Roditelj, Stvoritelj, Bog zahvatiti u nas da nas izbavi. Pa zar nije vječito to činio!?!
Koliko je ratova bilo, koliko kataklizmi, koliko je bilo velikih nesreća, nevolja, koliko kuga, kolere, gladi, a evo mi smo tu!
Moramo biti razboriti, zdravi, inteligentni. Mi nismo sposobni držati ovu zemlju u redu. Prekomplicirani su zakoni prirode, prekomplicirani i prekompleksni zakoni društva, čovjeka, prekompleksan je čovjek i njegov organizam, i život na zemlji, i materija koju imamo. Mi time ne možemo raspolagati, mi smo premali, preslabi, tko smo mi da možemo zaustaviti razne vrste svemirskih tijela koja mogu uništiti čitavu zemlju. Tko smo mi? Postoji dakle Netko tko to sve vodi i kad se oslonimo na tog Nekoga tada se počnemo smijati, mirno raditi i tada ne vjerujemo nikakvim negativnim vijestima.
Ima Netko tko vodi svijet i tvoj život i tvoje zdravlje! Ima Netko tko će te provesti kroz tamu smrti, ne boj se! Ima Netko tko će nas dovesti da se opet susretnemo nakon tih vrata koja zovemo ‘smrt’. O, kako će nam lijepo biti tada! Živjet ćemo i razgovarati i pričati jesmo li ovdje bili dovoljno mudri, jesmo li bili humani, jesmo li žalili čovjeka, jesmo li mu pomogli, jesmo li ga ljubili!
Cijelo razmatranje poslušajte ovdje: