„Kada šutimo pred Bogom, dopuštamo da On bude Bog, a mi postanemo oni koji primaju, što Kazekizam naziva stavom poniznosti i predanja u molitvi“, riječi su vlč. Marija Večerića, jednog od petorice svećenika koji utorkom od 20 sati u emisiji „Tebe tražim“ Hrvatskog katoličkog radija promišljaju o čovjekovoj potrazi za Bogom.

Za one koji teže živjeti čestitim životom, ključno je naučiti kada držati jezik za zubima. Šutnja je svjesni čin samokontrole.

Unutarnja tišina nije luksuz za redovnike. To je potreba za svakog vjernika. Provjeri kako to možeš primijeniti u svojoj svakodnevici.

Ako ja uvijek govorim, kako mogu čuti što drugi govore; iznad svega, kako mogu čuti Božji glas?

Suočeni sa svom „bukom“ novih tehnologija, trebamo čuvati unutarnju tišinu koja nam omogućuje da čujemo glas Duha Svetoga u našoj duši.

Blizina se ne očituje u slušanju govora, nego upravo u slušanju šutnje. Samo šutnjom možemo čuti Šutnju, zaći u nju i postati njezinim dionicima. Tek tada zalazimo u liturgiju, koja je spasenjsko zajedništvo Boga s čovjekom.

„Đavao je proglasio rat protiv šutnje jer kroz šutnju govori Bog i ako đavao uništi šutnju nitko neće više čuti Božje riječi“, poručio je preč. Tomislav Šagud u HKR-ovoj emisiji „Pod križem“ u utorak, 19. studenoga.

Premda ovakav odmak od svijeta (ponekad) zvuči privlačno, postavlja se pitanje: bježimo li zaista od buke ovoga svijeta ili bježimo li od nas samih?

"Potrebna nam je odvojenost i istinska šutnja", poručio je gvardijan i čuvar Gospina svetišta na Trsatu fra Krunoslav Kocijan u promišljanju o molitvi.

Donosimo dvanaest stupnjeva tišine koje je napisala Amada bosonoga karmelićanka od Isusa koja je umrla na glasu svetosti.