Svi govore; nitko ne sluša, a ponajmanje Onoga koji najviše zaslužuje biti saslušan: unutarnjeg Učitelja. Malo je savršenih duša jer je malo ljubitelja tišine. Tišina je jednaka savršenstvu, ne u svim, ali u velikom broju slučajeva.

Špilja, doslovno ili metaforički, mjesto je povlačenja i skloništa od opasnih ili skandaloznih uvjeta svijeta koji nas okružuje. Ponekad trebamo imati razboritosti i hrabrosti da se povučemo, posebno iz situacija koje bi mogle dovesti do našeg uništenja. Od Ilije i špilje na Horebu taj Bog najčešće govori šapatom, a ne u potresnim događajima ili pirotehnici. Svaka poruka koju Bog želi da nam kaže ili da On želi da mi govorimo drugima najčešće nam se daje u tišini.

Uhvati se u koštac s nemirom, kreni raspetljavati to klupko koje se zapetljalo u tvome biću. Bježanje samo veže nove čvorove i odgađa problem.

Prvih trideset godina Isusova života bilo je obavijeno dojmljivom tišinom. Trebamo njegovati šutnju da bismo živjeli s Bogom, jer Ga uvijek nalazimo u nutrini svoje duše.

“Naš svijet više ne čuje Boga jer neprestano govori, razornom brzinom i glasnoćom, da ne kaže ništa”, piše kardinal Sarah. “Moderna civilizacija ne zna šutjeti”.

Pobjegnite od ljetnih vrućina u Franjevačku kuću molitve u Masnu Luku na Blidinju, koja je kao stvorena za povlačenje od svijeta i traženje bliskog i novog susreta s Bogom licem u lice.

Upravo oponašanje svetaca koji su se namjerno suzdržavali od govora kad su htjeli, ili koji su govorili kad bi radije šutjeli, pokazuje nama ostalima kako i kada koristiti svoje riječi. Svrha šutnje je da prvo razmislimo, a zatim razlučimo što smo pozvani: govoriti ili slušati? Često je odgovor prvo slušati. Tišina nosi ogromnu moć, jer se iz tišine oblikuju i prenose najbolje i najjasnije poruke.

Duša, dakle, kao i tijelo, ima potrebu za tišinom, koja je neophodan uvjet za prisjećanje i kontemplaciju. Ovakva tišina znači i stvarni prestanak svih ometajućih prizora, zvukova, percepcija; kao dio svoje suštine pretpostavlja stvarno fizičku tišinu (proturječnost u riječima, ali ne i u idejama) koju zahtijeva nekoliko minuta dnevno, ili barem s vremena na vrijeme tijekom tjedna: jer šutnja je majka misli.

"Vaša duša zna što vam godi, ali potrebno je da vjerujete onome što vam govori. Duši je potrebna tišina. Ona treba mjesta gdje se osjećate spokojno, gdje možete biti ono što jeste."

U tišini Njegove Stvarne Prisutnosti ljuske polako padaju s naših očiju i počinjemo gledati kao što On vidi. Molitva rođena iz šutnje mora biti polazište za sva naša djelovanja.